Svake godine neke se priče vrte u isto vrijeme, recimo tekstovi o opasnosti krpelja u proljeće, tekstovio morskim pasima u špici sezone i tekstovi o bikinijima po gradu čim zamiriši kupanje. Evo recimo, kod nas u Zadru. Nekidan se jedan sa štumkom onako prilivenim prošetava kod svetog Šime. Isti Mitch Buchannon, ako ćemo po mudantama. Evo sad kužim da mi word ispravlja sve jer san odlučila pisati na dijalektu. Never go full dialect.
Nego, vratimo se na štumak. Da je ima pločice, valjda i mu se zapljeskalo, ali ovako, sori brate, aj seobuci. S druge strane, ima i lipih primjeraka, obaju spolova. Radim u novinama (i portali su novine)otkad je još Ina bila jedina pumpa u Hrvatskoj i mogu vam reći da sam rijetko kad vidila da neko baš samo u bikiniju šeta gradom. A ako ih ima, netko će ih uslikati tako da – da ih je bilo, znali bi. Na mulu se godinama kupaju ljudi koji žive u Gradu (i pod Grad mislim Poluotok, a ne Gradska uprava jer tamo se samo vrijedno radi, ali još se nitko, osim kojeg pročelnika, tamo nije trajno uselio). Ljudi uzmu šugaman nakon ručka i odu se baciti s mula, posli se obuku, stave šugaman na rame i ušetaju u uličice Varoša na kavu. Nije baš da se golacaju.
E sad, koliko toga ima, triba li to zabraniti, je li u redu da se goli prošetavaju po gradu? Jer Zadar je star tri iljade godina, ima povijest i baštinu, ima kalelargu i muraj, ima Glazbene večeri, Donat i Stošiju i najlipšu romaniku u Hrvatskoj i šire i Zlato i srebro i Fošu…
Ali, s druge strane, ima i majmune i papige na toj istoj Kalelargi s kojima se turisti slikaju za deset kuna, a prijatelji životinja uzaludno upozoravaju na zlostavljanje. Ima sv. Lovru sa kašetama od pive iz istoimenog kafića pod prvim westwerkom u ovom dijelu Europe. Ima i štandove na kraju samog Carda maximusa od kojih se ne vidi more i di se prodaju plastične gospe u školjki iz Kine i falusoidi privjesci za ključeve. Ima i restorane sa 40 smrznutih glavnih jela i slike velike da privuku turiste na ćevape i pizza cut. Ima kafiće i restorane sa falšim plodovima mora, sa gumenim vakumiranim dagnjama iako im je peškarija pedeset metara dalje, sa kozicama iz Patagonije i pljeskavicama od krave iz Betlehemske štalice. Ima pauke zaboga, pauke izložene u Gradskoj loži, di smo nekad imali Murtića, Plavi salon, Cartier Bressona…
Pa možda evo, da se takve stvari drži pod kontrolom i da se ovaj lipi grad ne gadi nečim, a sve samo u svrhu osobnog interesa, ne daj bože gledati na dobro čitave zajednice, možda se nitko s nepoštovanjem ne bi odnosio prema ničemu, i možda se ne bi pišalo po kantunima, rigalo u gredice sa cvićem i hodalo u bikiniju po pločama koje su Rimljani postavljali.
