In medias res

Utorak večer i srijeda ujutro u medijima su bili u potpunosti okrenuti američkim izborima. Posebne emisije, praćenje iz minute u minutu na portalima, društvene mreže medija izgledale su kao da se radi o nekakvim američkim kućama. Teško se oteti dojmu da se na sam dan izbora čak ni oni domaći za Europarlament ne prate ništa intenzivnije.

Jasno, američki predsjednički izbori jesu bitni za čitav svijet. Jasno, ovi su izuzetno zanimljivi zbog bliske borbe za svaki glas. No, čovjek bi nekako pomislio da bi unutarnja zbivanja u Hrvatskoj ipak trebala biti bitnija. Da ne zaboravimo, u tijeku je najveća pandemija u posljednjih stotinu godina, formalno najmodernija hrvatska bolnica je pred kolapsom, ekonomija je, da se poslužimo diskursom Ive Sanadera, u banani. Glavni grad je u najmanju ruku u financijskim dubiozama. Društveno, političko i ekonomsko stanje je zabrinjavajuće.

U takvoj untarnjoj situaciji mediji su ipak najviše svojih resursa odlučili trošiti na američke izbore. U pozadini su dvije velike problematične stvari kad su domaći mediji u pitanju. Prvo je njihova ideja da je vanjskopolitičko bitno, bitnije nego što u stvarnosti jeste. Novinari i urednici vise po stranim medijima i društvenim mrežama stranih medijskih kuća, pa im se stvara dojam izuzetne bitnosti o tome što prate. Dok u isto vrijeme prosječni hrvatski čovjek još uvijek u potpunosti ne razumije niti elektorski način biranja američkog predsjednika, na primjer.

Druga je stvar jednostavna dostupnost informacija o izborima. Amerikanci informacije izbacuju kao na traci, najdalje su otišli s informacijskim pokrivanjem izbora, nije vam problem doznati što ljudi u Des Moinesu u Iowi misle o kandidatima. Tolika dostupnost informacija ima gotovo erotičnu snagu na urednike, kojima je onda lakše popunjavati minute i prostor u medijima. Za domaće teme vam trebaju novinari na terenu, novinari u redakciji, fotoreporteri, a obzirom na zapravo netransparentnost domaće politike, i hrpa strpljenja. U takvoj situaciji vrelo informacija iz Sjedinjenih Država jednostavno nudi liniju manjeg otpora i ukazuje loš smjer kojim se kreće domaće novinarstvo. Jer, što ovakva praksa postane raširenija, bit će manje onih pravih tekstova i priloga koji poboljšavaju stanje u Hrvatskoj. Za sve nas zapravo malu ulogu igra hoće li novi predsjednik Amerike biti Biden ili Trump, u konačnici.