Bilo bi nepravedno kazati da samo u doba HDZ-a pitanje reakcije na krizne situacije se ne odrađuje dobro. Za vrijeme poplave u Gunji, kada je SDP sa Zoranom Milanovićem bio na vlasti, prva reakcija isto je bila zbunjena i efikasna samo na lokacijama gdje su se zatekli sposobni organizatori. Što nije dokaz dobrog sustava, dapače, pokazuje ovisnost o ljudima zdravog razuma na terenu. No, tadašnja vlast dobro je reagirala naknadno, na teren je poslana vojska koja je bila nositelj aktivnosti i zbog hijerarhijske strukture to je dobro štimalo. Tada se vidjela i ekspedicijska sposobnost vojske. Oružane snage Hrvatske na teren mogu poslati do 800 pripadnika da mogu biti samodostatni i neopteretiti teren na koji dolaze.
Reakcije na potrese 2020. godine poznate su, ne mogu se nazvati savršenim kriznim menadžmentom, dapače, kao i u primjeru Gunje prva dva dana situacija je bila konfuzna. Nastavilo se i nakon toga, treba se samo sjetiti peripetija s prehranom ljudi kojima su kuće uništene. O svemu onome što je slijedilo u neobnovi mogu se pak doktorske dizertacije napisati, količina nesposobnosti frapantna je u svjetskim okvirima.
A onda je hrvatski spasilački sustav pokazao svoje nedostatke i u reakciji na potres koji je pogodio Tursku i Siriju. Odmah se Hrvatska javila da će pomoći, pohvalno je to i civilizacijski očekivano, mora se pomoći kad je netko u nevolji. No sam operativni dio pomaganja krajnje je traljavo odrađen. Što je tim gore jer Hrvatska zapravo ima vrhunske spasioce i fenomenalne timove s potražnim psima. Imamo kvalitetu, ali nemamo sustav koji bi ih pratio.
“Otporna infrastruktura je nažalost neujednačena u južnoj Turskoj, a posebno u Siriji, tako da se spašavanje života sada uglavnom oslanja na brzi odgovor. Sljedeća 24 sata ključna su za pronalazak preživjelih . Nakon 48 sati broj preživjelih enormno opada.” Ovo je kazala dr. Carmen Solana, profesorica vulkanologije i komunikacije o riziku sa sveučilišta u Portsmouthu. Ukratko, hrvatski tim doći će prekasno za onaj najbitniji dio izvlačenja. Treba napomenuti i kako su vremenske prilike u potresom pogođenom području loše, izuzetno je hladno, što će i povećati žrtve i otežati izvlačenje.
Uzrok ovako kasnog dolaska je odluka Civilne zaštite da tim pošalje vozilima u Tursku. Pravdao je to njihov šef Damir Trut osjetljivim instrumentima koji idu s njima. Kako nam je to zvučalo malo čudno, poslali smo prekjučer rano ujutro upit o tome o kojim se instrumentima specifično radi. Do danas odgovor nismo dobili. Kontaktirali smo i druge spasilačke službe diljem Europe, jer smo zamijetili da su svi svoje timove slali avionima, malo je čudno bilo da neke osjetljive instrumente imaju samo hrvatski spasioci. Druge europske službe navode kako nemaju instrumente i alate koji ne bi mogli biti zrakom transportirani, dapače, istaknuli su da je zračni transport za tehniku isplatljiviji i sigurniji od cestovnog. Što ima smisla pogotovo u ovom slučaju. Čudno je da bi dvodnevni transport po balkanskim i turskim cestama mogao biti pogodniji za opremu od dvostatnog leta do Adane. Uostalom, 2019. godine Hrvatska je spasilačke timove u Albaniju nakon potresa koji ih je pogodio poslala – helikopterima Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Kad smo kod Adane, uopće nije slučajno da je jedan od dva aerodroma tog grada odabran za logističku prijemnu bazu za stranu pomoć Turskoj. Jer na taj aerodrom slijeću spasitelji. Pa ih se odmah može transferirati dalje. A koliko neobično zvuči ovo o opremi svjedoči činjenica da je Pakistan jučer zračnim transportom u Tursku poslao čitavu mobilnu bolnicu. Nekako nevjerojatno zvuči da je spasiteljska oprema, izrađena da izdrži ekstremne situacije, osjetljivija od medicinske.
I tako, dok se javlja dokle su naši timovi stigli, Poljska je objavljivala snimke svojih timova kako izvlače ljude iz ruševina. Ukrajina je pokazala gotovo 100 ljudi koje je s dva aviona uputila u pomoć. Da, Ukrajina u kojoj je rat je poslala pomoć, koja je zasigurno važna, na žalost zbog rušenja zgrada imaju ogromno iskustvo u spašavanju iz ruševina. Hrvatski potražni timovi zasigurno će biti od pomoći, radi se o kvalitetnim i iskusnim spasiteljima i potražnim psima, koji iza sebe imaju stvarni rad, a ne samo vježbe. Ali ostaje činjenica da su mogli više i brže pomoći. Još jednom smo pokazali da nam sustav kriznog djelovanja nije najefikasniji i najbrži. Za kraj možemo tek spomenuti i najbizarniji dio ove priče. Obzirom na srušene građevine, Turcima bi sjajno došlo onih stotinjak kontejnera koje je poslala u Hrvatsku nakon petrinjskog potresa. No, ne možemo ih vratiti. Jer u njima borave ljudi, iako je prošlo više od dvije godine od potresa. Stvarno smo prečesto parodija od države.
