U svojim tjednim osvrtima načelno izbjegavam pisati o igri, taktici i trenerskim izborima, ne zato što mislim da o tome nemam što reći ili zato što se ne smatram dovoljno nogometno potkovanim da bih o tome pisao, dapače, utvaram si da zahvaljujući količini vremena koju trošim na analize igre znam o tome više od većine novinara kojima je to svakodnevna rabota, izbjegavam to iz razloga što to isto misle gotovo svi koji su pogledali barem dvije utakmice u zadnjih dvadeset godina.
Prije otprilike mjesec i pol dana sam napisao nešto kratko o tome, a danas moram ponoviti.
Momčad Hajduka može i mora bolje. I točka.
Zašto momčad ne isporučuje ono za što bjelodano znamo da može je poprilično upitno. Ono što svakom laiku upada u oči jest činjenica da igra oscilira u ogromnim amplitudama unutar gotovo svake utakmice, posebno u ovoj sezoni.
Milijun puta sam spomenuo kako me nerviraju zvižduci zbog pogrešaka, ali subotnji zvižduci koji su se prolomili s istoka ne spadaju u te, jer bili su apsolutno zasluženi – naime, momčad nije pokazivala ono srce koje se od njih traži u pjesmi.
Dojam je da nedostaje koordinacije u momčadi, svega nekoliko puta je cijela momčad reagirala zajedno na situaciju na terenu, gotovo svih devedeset minuta se našao ponetko tko nije ispratio okidač za pressing ili otvorio prostor tamo gdje je trebao ili kad je trebao.
Ne znam je li stvar u fizičkoj pripremi ili je stvar u glavama, ali Hajduk ne trči dovoljno.
Sudačka nadoknada bi mogla biti pokazatelj da stvar nije u samoj fizičkoj pripremi, jer napadalo se u zadnjih desetak minuta u valovima, iako bi zločesti komentator rekao da nije ni čudno da su imali snage za to kad su se već čuvali gotovo cijelo drugo poluvrijeme.
Naravno, lako bi bilo napisati kako je momčad pokazala karakter jer pobjeda u zadnjoj sekundi to omogućava, ali to bi bilo zamagljivanje stvarnosti.
Na koncu je kolega supatnik s tribine, kada su nakon utakmice igrači i stožer stali u ragbijaški scrum na centru igrališta i pokazali zajedništvo poentirao i cijeli problem sažeo u jednu rečenicu – ma lipo je to vidit, ali pokažite vi to u onih devedeset minuta igre, a ne nakon utakmice.
