Negdje sam pročitao kako je igračima Hajduka proteklih dana društvo radio Toni Kukoč, vjerojatno najveći sportaš kojeg je ovaj grad dao, a svlačionicu je godinama dijelio s vjerojatno najvećim pobjednikom svih vremena.
Amerikanci puno polažu u pobjednički mentalitet i uvjeren sam da je Kuki u svojoj američkoj karijeri puno puta čuo izreku kako gubitnici traže opravdanja, a pobjednici način.
I lako bi bilo naći opravdanja za jučerašnji slab nastup Hajduka u Osijeku, ali umjesto da pišem o tome, upotrijebit ću nekoliko kratkih rečenica koje je nakon utakmice izgovorio jedan od iskusnijih u svlačionici i jedan od rijetkih u istoj koji u karijeri ima titulu prvaka Hrvatske. Zapravo, ako se ne varam, čini mi se čak da je jedini, slobodno me ispravite ako griješim, lijen sam sad za provjeravati.
“Ok, bilo je stvari na koje nismo mogli utjecati, dogodilo se nešto tragično. Gledali smo biti svi zajedno i pomoći svi skupa kao ekipa da se smirimo i pomognemo Marku, da razbistri glavu i 90 minuta koliko je god moguće uspije misliti na nešto drugo“, započeo je Josip Elez.
Nakon toga je rekao cijelu istinu: “Najlakše je sad reći da smo bili bolji drugo poluvrijeme. Kada protivnik vodi 2:0 lakše je biti bolji, protivnik se povuče čuvati rezultat. Treba tako krenuti od početka, biti dominantan. Ne smijemo imati te neke propuste i da kažemo istinu – ne stavimo se svih devedeset minuta jednako. Dva poluvremena nisu ista. Tako je bilo i prošle sezone. To se treba promijeniti. Ne smijemo previše razmišljati da moramo sve promijeniti. Treba svatko pogledati sebe, odlučiti se staviti bolje i biti više kao ekipa. Samo tako možemo pobjeđivati i ostvarivati bolje rezultate.“
I doista, ovome se nema što dodati, osim ukratko sažeti cijeli komentar – nađite način da budete bolji, gospodo.
Jer vama, za razliku od drugih – nitko ništa neće pokloniti i zato morate biti najbolji. A vidjeli smo da možete.
