Jučerašnje vijesti su jedan neukusni koktel bizarnosti, loših vijesti, još lošijih vijesti, i rijetkih pokušaja ispravljanja krivih Drina u hrvatskom društvu.
Počnimo s možda najbizarnijom stvari – nakon što je u subotu medije preplavila slika sa središnjeg zagrebačkog trga na kojem je ekipa molila za čednost u odijevanju i prestanak predbračnih odnosa, a i nešto kao povratak muškog autoriteta (!?), jedan od organizatora se požalio na izvještavanje medija o tome i zaključio da je u Hrvatskoj postalo opasno moliti krunicu.
Genijalno i uobičajeno izvrtanje teza, jer ako si u miru molio na središnjem trgu glavnog grada i nitko te nije dirao, onda je teško zamisliti išta manje opasno od tog čina. Što se nas kojima je takav način iskazivanja vjere ponešto čudan, možemo samo zaključiti da je dobro je dok se mole, opasno je kad zahtijevaju.
Opasno je i kad sud odluči kako je osuđeni silovatelj zaslužio manju kaznu jer je – branitelj. Naime, ispalo je da je i otac žrtve branitelj, a u tom slučaju je čak i Miro Bulj uspio biti suvisao kada je napisao da se branitelji definitivno nisu borili za takve povlastice.
Borio se i general Rahim Ademi, ali kako to kod nas već biva, poput nekih drugih suboraca koji ne dijele mišljenje likova koji su okupirali pravo za predstavljati branitelje, u ovom slučaju generale, čovjek je izašao iz generalskog zbora nakon što je shvatio da im uopće nije simpatično što je baš on dobio nagradu od jedne braniteljske udruge, pa mu je onemogućeno koristiti prostore zbora kako bi primio plaketu od udruge dragovoljaca.
Kako to već biva, obično je važnija poslušnost od stvarnih zasluga.
U Puli je jučer, očekivano, na referendumu koji je za cilj imao spriječiti gradnju hotelskog kompleksa gotovo devedeset posto građana glasalo za to, ali još očekivanije, referendum nije postigao cilj, jer je na isti izašlo nešto manje od četvrtine birača, dvostruko manje od potrebnog broja.
I svi likuju – ekipa koja je pokrenula referendum, jer su ipak pokrenuli lijepi broj građana, gradska vlast jer je referendum formalno propao, a vjerojatno najviše likuju investitori, kojima se smiješi zarada.
I naravno, potegnulo se pitanje novca, gradonačelnik je optužio protivnike za besmisleno trošenje proračunskih novaca na referendum, kao da se ne radi o jednom od krajnjih dometa demokracije, nego ulaganju u neki besmisleni projekt kojih, hvala lijepo, u zemlji ne nedostaje.
I da, kad smo već to spomenuli, navodno Hrvatske željeznice, taj velikan među hrvatskim javnim tvrtkama koji nas košta milijarde iz godine u godinu, a pruža nam uslugu na razini onih diližansi iz westerna i samo nam još pljačkaši nedostaju da bi doživljaj bio potpun – planiraju smanjiti troškove za režije i povećati efikasnost.
Sigurno se pitate kako?
Pa eto, platili su navodno nekoliko stotina tisuća kuna za projekt izgradnje nove upravne zgrade u centru Zagreba.
I ima logike, treba mjesta za sve te administratore, direktore i njihove tajnice, koji će još par desetljeća smišljati kako izgraditi koji kilometar pruge, koji će nam putovanje skratiti na razinu barem tamo iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Samo da u miru doguraju do penzije u novoj zgradi i sve će biti u redu.
Šuška se i da bi sve trebalo biti u redu i s koncesijama na pomorsko dobro, iako ne vjerujemo Danajcima ni kad darove nose, ali ima jedan detalj zbog kojeg bi doista u novi zakon mogao sadržavati odredbu po kojoj će se doslovno zabraniti zabrana pristupa plažama.
Naime, iako su halabuku digle nevladine udruge i sami građani, u taj vlak se sada očito pokušava ukrcati naš vatreni župan, koji će vjerojatno pokušati to proglasiti svojom pobjedom u Zagrebu.
Neka, sitna je to pobjeda, makar bodove pripisali onima koji ih sigurno ne zaslužuju, ali im trebaju, jer rejting vladajuće stranke stagnira na najnižim razinama u dugo vremena, a izbori se bliže.
Ipak, pričekajmo zakon, trebat će ga pažljivo pročitati, tko zna u kojem članku će ostati neki kvasac ili bakterija koja će naknadno napraviti rupu dovoljno veliku za ugurati u nju neku hotelčinu koja će ograditi svoj dio obale,
Na još lokalnijoj razini, gradonačelnik Splita je sa svojim zamjenikom prozvao konzervatore zbog inflacije ugostiteljskih objekata u zaštićenoj gradskoj jezgri, s naglaskom na noćne klubove, a poslovično bahato i s visine je nogu digla ministrica kulture, pa se posprdno figurativno pomokrila po njima dvojici, a posljedično i po samom Splitu.
Jedino se nisu javili konzervatori. Nema veze, važno je dočekati penziju.
Za kraj, na Braču su se okupili ribari – i plastično pokazali kako izgledaju uspjesi vladinih mjera. Naime, kukaju zbog cijene plavog dizela, koji je i uz ograničenje koja je vlada postavila – preskup da bi im isplovljavanje bilo isplativo, ali ono što je puno važnije, najčešće tog plavog dizela, koji je, iako preskup i dalje najjeftiniji – na benzinskim postajama jednostavno – nema.
Nema ribe, kažete? Neka jedu školjke.
