danas ću pisati o ljepoti življenja, u pomen na moje mrtve…
imam obitelj: jednu jedinu jedinorođenu, jedinog unuka, tucet usvojene, posvojene i prisvojene djece, nekolicinu prijatelja… oni mi daruju neograničenu količinu ljubavi, ponekad mi se učini kao da se u meni slila sva ljubav ovoga svijeta…
hvala živima na tome…
za dan mrtvih ne idem na groblje, to je jedini dan kada ja, agnostik, skrušeno molim za dobar život mojoj obitelji, život bez suza, barem bez onih izazvanih zloćom i mržnjom… suze koje su životne – ojačaju te, razbistre pogled na probleme, učine oči sjajnijim i život bogatijim…
tu sam, djeco moja, da vam ih obrišem, da vas zagrlim, da vas utoplim…
one druge, koje isplačeš zbog boli, modrica i udaraca – nebo kažnjava…
zbog takvih suza, ne idem na groblja jer sam ih isplakala dok su bili živi, oprošteno im je davno, zbog takvih ostajem u mom toplom domu i skrušeno molim da se nikada ne dogode mojoj djeci, mome unuku, prijateljima…
život je lijep i ako danas odeš na nečiji grob i plačeš jer je dio tvoga srca otišao sa njima… budi zahvalan radi toga, imao si sreće u životu, jer si volila i jer si bila voljena…
nebesima zahvaljujem za moje cjelovito srce koje kuca neokrnjeno u životima mojih najdražih…
pred odlazak majka mi je često govorila: nemoj mi nikada stavljat plastičetinu na grob – ni plastičnog cvijeća, ni svijeća…
poslušam je svake godine, odem na grob nakon što svi ostali odu, pobacam plastičetinu, pitare i nagorene svijeće, stavim crvenu ružu i kažem joj: nadam se da ti je gore lakše nego što ti je bilo ovdje, pozdravi mi babu i dida, anđiku i bačija… reci im da ih volim…
mojim živima govorim i pokazujem da ih volim, oni znaju da su mi sve na svijetu… dajem im ljubav i smijeh, oslonac jak kao stijena, dajem im svu sebe – za života…
kada me ne bude, neću plastičetine, pitara ni suza na grobu, to je za neke druge ljude…
moja djeca znaju da trebaju donijeti rakije, napiti se, popušiti (rekla bi Rija: napušiti) i zapjevati: i tebe sam sit kafanooo… obavezno pustiti Marelu da solira: rastajem se cigani sa vama…
do tog mog derneka, neka svi mrtvi počivaju u miru…
