Nakon drugog dana šesnaestog Pričigina, imam savjet za sve koji kao ja do jučer nikad nisu bili na tom festivalu; nemojte nikad otići na Pričigin. Naime, nakon samo dva dana, ja sam se navukao i već jutros u panici razmišljam što kad nakon još dva – tri dana budem morao čekati cijelu godinu za još.
Sinoć sam kao već iskusni pričiginaški kibic donio svoj kušinić, opskrbio se i vodom, jer traje to poprilično dugo sve skupa, a kako zapravo proleti u tren, čovjek ni ne primijeti koliko je žedan dok ne završi. Gužva je bila za nijansu manja nego prvoga dana, ali samo utoliko da je ostalo nešto mjesta na podu bine iza izvođača.
Večer je otvorena užasno potresnom pričom Nikole Kuprešanina, koji je pričao svoja iskustva iz Sirije i bliskog istoka gdje je snimao dokumentarce o teškim sudbinama Kurda i ostalih manjina u vrijeme genocida. Fascinantna priča o sudbini Jazida koji su doživjeli strašna zvjerstva tokom povijesti, kroz priču splitskog scenarista i putopisca je dobila i svoj završni gorko smiješni twist, jer tema je bila takva da su pripovjedači morali opisati neki svoj trenutak iz prošlosti u kojem su željeli da ih nema.
Aleksandar Prokopiev je pričao o disco eri osamdesetih u Skopju i blamiranjima koja su se događala u muško – ženskim odnosima, a naglasak je bio na riječima koje se u Makedoniji i Dalmaciji od strane roditelja izgovaraju na isti način; sram te bilo!
Ipak, njegova priča je imala zanimljiv detalj, u jednom trenutku je, dok je pričao o skopskim mahalama – rekao kako je u jednoj od njih postojala ulica Antonija Grubišića, i logično zaključio da je riječ o nekome iz naših krajeva, ali nitko nije znao o kome se radi. Kruno Lokotar, voditelj programa se, baš kao i mnogi u publici u tom trenutku uhvatio mobitela i guglanja, ali izgleda da je riječ o težem zadatku.
U redakciji smo jutros pokrenuli potragu, kontaktirali smo više adresa u glavnom gradu Makedonije koju, baš kao ni Kruno Lokotar sinoć, jednostavno nisam u stanju nazvati sjevernom, a čim dođemo do nekih rezultata, objavit ćemo ih.
U redakciji smo čak razmislili kontaktirati Jožu Manolića, računajući da bi on mogao imati dosje navedenog A.G., ali urednik me upozorio kako možda to i nije pametno, jer za pretpostaviti je da je stari mag tajnih službi i izbrisao tragove A.G. s mreže, a možda nije ni uputno previše se zanimat, da ne bi nestalo i tragova G.A.
Šalio se urednik. Nadam se.
Crnogorski književnik Đorđe Gregović je pričao o svojim mladenačkim porocima kada se ponašao kao “samoživi skot“, a kada je prevršio svaku granicu u tome je bio suočen sa suzama svojeg oca. I objasnio kako ga je u tom trenutku, (jer je bio “samoživi skot“) bilo samo malo sram, a svakom godinom odrastanja taj sram raste do neslućenih razmjera. Vrlo topla i intima priča koja je ganula sve prisutne.
Slovenac Goran Vojnović je nakon te poprilično potresne priče započeo s naizgled lakšom temom, u kojoj je poanta na koncu svima dala baš za mislit – naime slovenski pisac bosanskog porijekla je pričao o različitim kategorijama ljudi, pa rekao da smo se nekad dijelili na one koji su se uglavnom sramili zbog onog što nemaju i one koji su se sramili zbog onog što imaju i to je nekako još funkcioniralo.
U međuvremenu su se pojavili ljudi bez srama i stida, dapače – preplavili nas, pa se sad dijelimo na one koji se ne srame, i nas koji se sramimo zbog i za njih.
Kao zadnji u prvom dijelu programa je nastupio Nenad Škaljac, jedini koji nije pisac među Lokotarovim gostima, već klasični pripovjedač iz kafića, dakle jedini profesionalac sinoć. I nije razočarao; taj bivši ugostitelj, a danas proizvođač zdrave hrane je ispričao urnebesnu priču o prelasku granice sa Slovenijom u doba rata u autobusu ad hoc napunjenom hrpom alternativaca koji su krenuli na koncert Discipline kitschme u Brežice.
U drugom dijelu programa je Katja Grcić predstavila šest turističkih vodič(ic)a koji su pričali svoje dogodovštine s turistima.
Otvoreno je s pričom iz povijesti šibenske prostitucije i javne rasvjete kroz vrlo duhovitu priču Tine Biluš, koja je na zabavan način pokazala kako je birokracija uvijek bila birokracija, a MTU, odnosno minimalni tehnički uvjeti – stvar koja muči poduzetnike jednako prije više od sto godina kao i sad, bilo da otvaraju frizerski salon, kafić ili, kao u slučaju njene junakinje s početka dvadesetog stoljeća – bordel.
Ivica Profaca je objašnjavao odnos vodiča s mančama, napojnicama ili tipovima, pričalo se o tome kako to sve skupa funkcionira, a onda i ispričao priču o jednom paru turista s kojima je čak uspio završiti turu i zaključiti da je zapravo manču dao on svojem gostu.
Do suza je, ali onih koje frcaju od smijeha gotovo sve prisutne uspjela dovesti i Lana Iljadica svojom pričom o gostu koji je izgledao kao najbolji kojeg je ikad imala, a na koncu se ispostavilo da je riječ o vjerojatno najčudnijem kojeg je u karijeri imala priliku voditi. Nećemo prepričavati njenu priču, jer svaki spoiler bi bio višak, a u linku možete pogledati tu priču koja je bila vrijedna bilo kojeg vrhunskog stand-up nastupa.
Leo Nikolić je ispričao priču o najklišeiziranijem paru Amerikanaca koji je imao prigodu upoznati, Danijela Matijević je pričala kako američke dame, dok slušaju o životu Josipa Broza Tita na njenoj povijesnoj turi o njemu na koncu najviše pažnje posvete njegovim švalerskim sklonostima i ne baš velikoj posvećenosti bračnim obavezama, a na koncu je sve nasmijao i Dino Ivančić svojim blamom kojeg je doživio kad se rugao s nekim povijesnim osobama, da bi onda saznao da je osoba kojoj se ruga – prabaka jedne od gošći u grupi koju je vodio.
U svakom slučaju – i druga večer je oduševila, tako da jedva čekamo večerašnju, treću.
Od devetnaest sati Renato Baretić će ugostiti autore koji su kontinent odlučili zamijeniti otocima za svoje prebivalište, pa će pod naslovom “Sa Zagrebačke gore nikad ne vidi se more“ – priče namjernih Trećićana – nastupiti Nataša Bokor, Ana Dokmanović, Žan Jakopač, Diana Magdić i Igor Tomljenović.
U drugom dijelu, od 20.30 će neki od vodećih hrvatskih stručnjaka za public relations; Željko Erceg, Krešimir Macan, Ankica Mamić, Jerko Trogrlić i Gordan Turković, a pod vodstvom Jasena Boke pripovijedati na temu “Kako prodati bijele bubrege“ – PR-ovske priče.
