Stigao je kraj jesenskog dijela domaćeg nogometa, pa da nekako ne zaboravimo tradiciju dok čekamo prijelazni rok, dobro bi bilo posložiti deset najvećih zanimljivosti kroz ovu polusezonu.
Prva zanimljivost svakako je da je Hajduk na kraju završio na prvom mjestu ovog dijela. Nakon 19 godina. Istina je da formalno ta činjenica ne znači ništa, ali svakako vrh tablice stvara dobro okruženje. Vidi se to na djelatnicima kluba i igračima, a pogotovo na navijačima. Bit će ovo lijepo dočekivanje Nove godine za mnoge. Uz sve turbulencije došlo se do te pozicije, koja nije nebitna ni operativno. Zasigurno je neke igrače lakše nagovoriti da dođu u vodeći klub, nego kad si na trećoj ili još nekoj nižoj poziciji. A nemojmo se lagati, svi smo mi takvi da ćemo i lakše utući koju kunu (OK, euro) u Hajdukovu dućanu kad je prvi, nego kad grca pokušavajući pratiti druge. Život je lijep kad si na vrhu.
Druga stvar je da je Rokas Pukštas definirao svoj status talenta svjetske klase. Već u drugom dijelu prošle sezone je dao naznake koliki mu je igrački plafon, a sad je sve to potvrdio i dignuo na neku novu razinu. Jednostavna je stvar, Hajduk drukčije izgleda s njim i bez njega u sastavu. Otišao bih tako daleko i rekao kako samo Livaja radi veću razliku kad je u zapisniku. Jer dolaskom Žapera donekle je smanjena ovisnost Hajduka o gradnji igre Krovinovića. To je još jedan dokaz rasta kluba, do prije dvije sezone sve su ekipe ubijale igru Splićana stavljanjem flastera na Krovinovića, danas više ne pali takva taktika. Rokas je kompletan igrač, sjajan u obveznim zadaćama, a onaj nepredvidivi element prema naprijed. Nisam provjeravao statistike, ali dojma sam da je igrač koji je najviše ulazio u prilike u posljednja dva mjeseca. Ono što ovi podaci nose je to da je na radaru mnogih klubova koji mogu bez ikakvih problema dati ponudu koju Hajduk ne može odbiti. Tako da ćemo odsad živjeti s tom mogućnosti.
Treće je da se opet mijenjalo trenera tokom sezone. I moralo je tako biti, igra pod Ivanom Lekom nije djelovala tečno, a primjetan je bio pad svih igrača na terenu. U takvoj situaciji jednostavno mijenjaš onog koji vodi. Leko će ostati upisan kao najveći promašaj u eri Lukše Jakobušića. Ne toliko zbog rezultata, koliko zbog činjenice da igra nije napredovala, a da će se na kraju morati isplatiti i veliki novac za Hajdukove uvjete. Skup promašaj. I sad je već dovoljno primjera da se vidi da treneri iz Hajdukovog igračkog bazena pate da s klubom igraju s tri zada i presing, nešto što ni tradicionalno ne prolazi ovdje. U Hrvatskoj su igrači obično stameni i dobri tehničari, ali brzina i motorika zajedno rijetka su pojava. Veliku ulogu tu ima i genetika. Pa u reprezentaciji koja ima dvije uzastopne svjetske medalje imali smo samo jednog igrača na oba natjecanja koji može stati u ovaj opis, Ivana Perišića. Pomalo je ironično da od tih trenera sklonost trci i motoriku je imao samo Ivan Jurić, ovi ostali ne bi mogli igrati nogomet koji sada forsiraju.
Četvrta zanimljivost je da Hajduk ima zasigurno najjaču obranu minimalno od doba igranja u Ligi prvaka. I tu se treba odati priznanje sportskom direktoru Nikoličiusu, taj beton zada je složio bez uloženog eura za odštete, bar što se tiče prvog sastava (nešto sitno je dano za Ferra, koji ipak nije u prvom planu). Šarlija je definitivno iskočio kao iznenađenje, nije bilo fanfara kad je dolazio. A što tek reći za Uremovića… Da je netko i prije sezonu i pol rekao da će igrač takvog kalibra doći u Hajduk bez odštete, vjerojatno bi ga se malo čudno gledalo. A Slavonac je donio tu jednu mirnoću zbog koje čak i poslovično zabrinuti Hajdukovi navijači više nemaju 150 otkucaja srca na vodstvu 1:0. Talijani vole kazati da je obrana ključ momčadi. Ako je tako, na konju smo.
Peta stvar je da se u konačnici ipak uspio naći trener iz domaćeg pogona koji može biti dugoročno rješenje, koliko god je to malo i optimistično napisati nakon što je Mislav Karoglan vodio samo 21 utakmicu. Bez poraza doduše, ali mali je to uzorak još. Pogotovo jer tek treba vidjeti kako će odraditi svoje prve pripreme. To s druge strane može biti i dosadašnji plus za njega, u oba navrata je vodio sastav koji je netko drugi selektirao i pripremao, a ipak je uspio odraditi dvije dionice bez poraza. Treba se ovdje sjetiti i jedne povjesne činjenice. Koliko god svi danas spominjali i kleli se u Tomislava Ivića, ni on u startu nije bio baš unisono prihvaćen. Tako je u startu bilo i Karoglanu, brojni su komentirali kako je ispod ranga imati trenera koji je do tada nešto napravio samo u Zmijavcima. Ono što se i na ovako malom uzorku može kazati je da Hajduk ima trenera koji je analitičan, fanatik nogometa koji odgleda više susreta nego ih i pasionirani kladioničar uprati na internetu te, možda i najbitnije, ima kemiju s igračima.
Šesta zanimljivost je da se kockanje nekad i isplati ipak. Jer dati milijun eura odštete za igrača iz HNL-a u slučaju Hajduka je i kocka. Da se takav igrač ne pokaže pojačanjem krenula bi jako brzo haranga medijskih natpisa o nesposobnosti i rastrošnosti. Mihael Žaper omogućio je na kraju da takvih priča ne bude, dapače, sad se već može reći da se radi o jednoj od najisplatljivijih kupnji. Igrač koji je točno nedostajao Hajdukovom rosteru, donio je dodatnu obrambenu stabilnost s jedne strane, a i brzu progresiju lopte prema naprijed s druge. Skok igra samo je dodatni bonus. Optimizam je tim veći kad se i njega čuje kako mu je neodrađivanje priprema ostavilo traga i da smatra kako će na proljeće biti u boljoj formi. Trebao bi biti jedna od najbitnijih karika u nadolazećem vremenu.
Sedma stvar je kako je grintavom dijelu Hajdukove publike ovu jesen glavni Pedro bio Krovinović. A uvijek mora biti jedan Pedro. Igrač koji je isforsirao transfer iz Benfice u Split, koji je odsutao od velikih novaca i koji je zapravo većinu vremena glavni kreator igre. Lekina postavka ga je pozicijski uništila, postajao je faktički invertirani lijevi bek, koji zatvara Melnjakove izlaske u napad, a Meljo je stalno bio u napadu. Krovinović kad ga makneš od baluna i kad mu pozicioniranjem uz liniju oduzmeš jedan smjer dodavanja jednostavno ne može koristiti svoje prednosti. Iako je defanzivni posao obavljao odlično, treba se sjetiti da je ovaj dodatni obrambeni beton postignut stavljanjem na bok Dialla, izrazito defanzivno orijentiranog beka. I u Lekino doba je obrana bila forte, a Krovinović je tada bio ključan za zatvaranje lijeve strane, bar mu to ne mogu oduzeti. S dolaskom Žapera, vraćanjem Livaje s klasičnog centarfora na njegovu lutajuću ulogu, prodisao je i Krovinović. A koliko je prodisao trebali bi vidjeti tek nakon što se odrade pripreme s njime u njegovoj prirodnoj ulozi.
Osmo je da se poskliznulo u Europi. Opet. S tim da se nema tu puno prigovoriti, ispao si od dobre ekipe, koja je čitavu jesen ostavila impresivan trag u Konferencijskoj ligi, obračunavala se i s mnogo skupljim ekipama od Hajduka. Koji je Grke objektivno nadigrao minimalno 120 od 180 minuta. No, nedostajalo je i zrnce sreće, mnogo su se stative tresle, a vidio se tu i defanzivni trenerov potpis. Na kraju je izgledalo malo i ružnjikavo s 3:0, no to je bila posljedica raspada na kraju, kad se navrat nanos pokušalo stići rezultat. Ono bitno je da bi generacijska priča u Europi ovog Hajduka trebala tek doći na ljeto slijedeće godine. Uefina kemijanja dovela su do toga da ti je za Europu najbitnije osvojiti prvenstvo, prvaci gotovo da imaju osiguran nastup u nekom od natjecanja. Zbog toga smo jučer i pisali kako ulazimo u jako bitno razdbolje za Hajduk.
Deveta zanimljivost je da ne možemo preskočiti medije, koji sad već tradicionalno nisu naklonjeni Hajduku i koji, čast iznimkama, traže samo neki skandal ne bi li izbio. O odnosu nacionalnih medija prema klubu dovoljno govori da jedan veliki izdavač uopće nema osobu u Splitu koja prati Hajduka, nego se to obavlja štapski u zagrebačkoj centrali, i to osoba koja je inače dinamovac. Usudio bih se otići tako daleko da je sad postala stvarna ona da neki žele zavaditi sjever i jug države. Ovdje moram napraviti i jedan disclaimer, da znate da i Trafika po prvi put ima pogodnosti od kluba, naime koristimo press akreditaciju kako bi mogli pisati Zanimljivosti, sa Zapada se vidi što se događa. Tako da je moja pretplata za Sjever bila jedna od onih koja često nije bila iskorištena.
Deseto je zapravo zaokruživanje prvog kroz pogled na Nadzorni odbor. Nakon dugo godina uopće nemam pojma tko tamo sjedi, znam za Jujnovića, ali samo zato jer sam ga zapamtio po tom prezimenu, često sam se vozio Promet Jujnovićem u prošlosti. I to je dokaz napretka, ljudi rade svoj posao, ali potiho, ne stvaraju se nikakvi javni navijački klanovi tko je za kojeg nadzornika, jedan veliki uspjeh nakon desetljeća kaosa. Jednostavno, osjećaj je dobar, dojam je da se sprema nešto veliko, napokon se navijači više bave terenom nego klupskom politikom. La vita e bella.
P. S. O odnosu Hajduka, HNS-a i sudačke organizacije, te o Marku Livaji spremamo posebne tekstove koji će na red doći vjerojatno sljedeći tjedan, moramo i mi odraditi bakalar pa onda i Božićni ručak
