Polusezona je gotova, zbrajaju su dojmovi, izračunavaju alternativne tablice što bi bilo da se koja utakmica drukčije završila, jedu se predbožićne fritule, iščekuju svibanjske titule. No, vremena za pauzu je malo, napokon su skratili tu zimsku pauzu, trebat će jako brzo raditi. Jer pred Hajdukom je 250 najbitnijih dana u dugo vremena, najmanje tamo još od 1995. godine.
Tada se s dvije uzastopne titule došlo u mogućnost da se i drugi put zaredom uđe u tada još relativno frišku Ligu prvaka, čime bi se vjerojatno uspostavila višegodišnja hegemonija nad domicilnim titulama. Dogodio se PAO u Rijeci, utakmica nad kojom i danas vise neki upitnici, proćerdalo se na razne načine 15-ak milijuna franaka iz Lige prvaka, i na kraju je od svega toga ispalo jedno veliko ništa, osim onog sjećanja na četvrtfinale Lige prvaka.
Iako se kaže kako ne valja trčati pred rudo, isto tako je istina i da se ne može živjeti bez planiranja, tako da će Hajduk morati već sada planirati što kad uzme titulu. Jer cilj tada mora biti Liga prvaka, tek utješne nagrade mogu biti Europska i Konferencijska liga. Neki će ovo držati pretencioznim, ali jednostavno je tako, cilj mora biti to visoko europsko društvo koje dijeli velike novce. A nije to ni teoretski toliko nemoguće. Primjerice, stanje u ligama po Europi trenutačno je tako da bi Hajduk u Ligu prvaka mogao ući preko Flore Tallin, Slovana Bratislava i Qarabaga. Što bi bio lakši ždrijeb nego se nekih godina imalo za slabija natjecanja. Čak i najteži izbor koeficijentima ne djeluje u potpunosti nemoguć: Qarabag, Maccabi Tel Aviv, PAOK. Najteža moguća prepreka bi bio klub kojeg smo ove sezone imali u Konferencijskoj ligi. S tim da je ovakav teži rasplet čak i nemoguć zbog preuzimanja nositeljstva. Mogu doduše u nekim kolima naletjeti Young Boys ili Fenerbahče…
No, na stranu to pri kraju tih 250 najbitnijih dana, sada prvo treba odraditi dobar prijelazni rok. Vidjelo se da nedostaje širine, tri igrača kad iskoče iz sastava nastaju problemi, dakle definitivno treba pojačati broj igrača u ozbiljnom rosteru. Sam trener Mislav Karoglan je istaknuo da i s prvim sastavom smo u nekim kategorijama loši u ligi, za pretpostaviti je da mislio na broj driblinga, dakle nužnost bi bilo i krilo koje je jako u jedan na jedan igri. Uostalom, o važnosti ovog prijelaznog roka već smo pisali.
Druga faza je odrađivanje lige, treba se zadržati na ovoj poziciji na kojoj je klub sada. Što znači da će i dovedeni igrači i oni koji su i sada tu morati dati maksimum. Piksi je jučer pisao, Hajduka čeka žestoka borba za svaki bod, neće biti lakih protivnika i tako i treba biti. Te su titule slađe od onih kad 12 bodova osvojiš protiv druge ekipe, što se znalo događati u ovim našim krajevima. Samo da ne bude previše igre van terena. Sigurno je pritisak kad ti puno toga ovisi o jednoj polusezoni, ali to je vrijeme za dokazati se.
Tek ako se ta druga faza odradi dobro vrijeme će biti za treću, možda i najkompliciraniju zapravo. Na ljeto se dovoljno pojačati da se bude izuzetno kompetitivan s gore spomenutim klubovima, a opet ne pretjerati za slučaj da se ne uđe u Ligu prvaka. I to je onaj kontekst kojeg se treba uzeti u obzir. Hajduk nije nikad bio u novčanoj situaciji da može kupovati što god poželi, tako da nije ni sada. Sportski direktor morat će poslovati u krajnje ograničenim gabaritima, a ipak se od njega očekuje da ojača ekipu. Definitivno nije lagan posao, ali tako je to kad si na čelu sportskog sektora Hajduka.
Nikoličius je do sada pokazao da zna posao, protiv Dinama je na teren istrčalo 11 igrača koji su ili dovedeni ili počeli svoju epizodu u prvom sastavu u njegovoj eri (može se jedino o Sahitiju pričati, ali obzirom da je pod njim vraćen s posudbe te mu produžen ugovor, bar polovično ide u ovu kategoriju). Od svih njih samo je za Krovinovića plaćena neka odšteta, a svi komentatori i navijači su manje-više složni da je na terenu najviše nedostajao igrač kojeg je posljednjeg doveo, Žaper. Dakle, ima Litavac na svojoj strani empirijski dokaz da zna dovesti igrače i s ograničenjima. Sad će se od njega očekivati da i diplomira na tome, u istoj situaciji što se tiče novaca mora odraditi najbolji prijelazni rok. Novac će uvijek biti ograničavajući faktor, no isto tako je istina i da će imati onaj segment emocije, koji će neke igrače povući u Hajduk i za manju plaću nego bi to imali drugdje.
Uglavnom, da ne dužimo previše, Hajduka čeka jedno jako bitno razdoblje. Neće biti lako, neprijatelji skupljaju svoje snage, rađaju se nova savezništva, ali na kraju će sve biti na Hajduku. Ove polusezone su igrači pokazali da mogu, unatoč svim turbulencijama. Sportski direktor pokazao je da zna dovesti igrača, sad samo od njega očekujemo da bude još perfektniji. Bez pritiska…
