U cijelom onom skandalu oko zataškavanja pedofilije u Sotinu, došli smo do vrhunca, ali doslovno.
Naime, sisački biskup Vlado Košić došao je do, po njemu valjda logičnog zaključka;
“Mediji koji propagiraju pornografiju i ne znam kakve erotske filmove, sad su oni ispit društva i savjesti, a mi u crkvi smo kao neki pedofili, skrivači zlostavljača, mislim… Potpuno izokrenuta percepcija koja se nameće i koja je potpuno netočna.”
Ima nekih neprimjerenih viceva o svećenicima i biskupima, a umjesto neukusa, iako bi krajnji neukus i pristajao uz ovakvo gnjusni pokušaj izjednačavanja suglasnog čina dvoje (ili više) odraslih sa seksualnim iskorištavanjem djeteta, pa još sa pozicije autoriteta svećenika – ide savjet biskupu kao parafraza tog neukusnog vica.
Na Vašem mjestu, preuzvišeni gospodine biskupe, pametno bi bilo šutjeti.
Četrnaest mjeseci nadbiskup Hranić nije prijavio svećenika za kojeg je znao da je prijavljen od strane roditelja.
Četrnaest mjeseci. Četiristo i dvadesetak dana.
Bljak.
