U Hrvatskoj imamo puno poznatih samozvanih i općeznanih stručnjaka za odnose s javnošću koji su uglavnom najuspješniji u promoviranju svojeg posla, ali o tome kasnije. Jedna od najpoznatijih, Ankica Mamić, zna što je u Hrvatskoj važno, pa je gostujući jučer na N1 televiziji ispalila sljedeće:
“Gordan Jandroković je odlično obnašao funkciju šefa Sabora. Jandroković je imao dobru kampanju. Bila je bolja od općenito HDZ-ove kampanje. Prošao je zanimljiv put, od potpuno lošeg imidža kada su ga nazivali različitim imenima i kada mu se prigovaralo zbog nekompetencije na početku karijere. Sada i svi koji vole i ne vole HDZ se slažu da je izrastao u političara od formata.”
Eto, tako to izgleda kad je sve savršeno u državi. Državom upravljaju političari. Poduzetnici uglavnom ovise o toj državi. I državne i privatne firme, u nas tako uvezane s državom – uz iznimke česte poput Mohikanaca na Mosoru – plaćaju stručnjakinjama i stručnjacima za odnose s javnošću da paze na njihovu sliku u javnosti, imidž reklo bi se.
Pa onda te stručnjakinje i stručnjaci unutar svoje strategije odlučuju i gdje će se sve te firme i kako reklamirati, a to nisu mali novci.
Pa onda mediji, ovisni o tim novcima, ne bi li udobrovoljili ove koji odlučuju o tijeku novca te stručnjak(inj)e proglašavaju vrhunskim stručnjakinjama i stručnjacima i pozivaju ih u svoje medije, daju im prostor da komentiraju sve i svašta.
Čisti perpetuum mobile, ili što bi se u narodu reklo – ruka ruku mije.
Inače, naša današnja stručnjakinja imala je jučer još jedan biser vrijedan pažnje, koji je usput objasnio čemu uopće ovaj strahobalno blesavi alpinizam u privatne dijelove Milanovićeve svojte:
“U javnosti se spekulira da je Anušić najbolji izbor HDZ-a za sljedećeg predsjednika stranke, ali bilo bi puno bolje za njih da je predsjednik iz Zagreba kako bi stranka ostala nacionalna.”
Dakle, jedino kako se može bit nacionalno bilo što je ako ste iz Zagreba. Odlična poruka naše stručnjakinje za imidž u javnosti. Iako, tako nam i treba svima zajedno, nakon trideset i kusur godina prihvaćanja centralizacije i ponižavanja regija.
A da na Breganu, Plovaniju i ostale prijelaze jednostavno napišemo “Welcome to Zagreb”?
