Tajvanci uopće nisu zabrinuti mogućnošću da ih Kina napadne u skorije vrijeme iako su manevri i vježbe koje je vojska službenog Pekinga izvela proteklih dana ipak najozbiljnija ugroza ovog otoka u posljednjih nekoliko desetljeća.
Naime, kontinentalni Kinezi izveli su vježbe gađanja pravim streljivom u šest zona oko Tajvana, koji je time faktički bio u pomorskoj blokadi jer su se zone protezale sa svih strana otoka. Čak su i balistički projektili letjeli preko Tajvana, ali formalno nisu dirali suverenost jer su pekinški Kinezi pazili da putanje projektila iznad otoka budu u svemiru, što formalno nije pod jurisdikcijom teritorija ispod. No, Tajvan se u ovoj eskalaciji kojoj je formalni povod bio dolazak Nancy Pelosi, šefice američkog Kongresa, postavio krajnje racionalno i mirno te je bez stvaranja dodatnih nervoza odradio ovo razdoblje.
„Bilo je malo drugačije nego inače, ipak se dio vježbi preklapa s tajvanskim vodama, ali većina nas tu ne smatra da će lako doći do izbijanja rata. S ovom prijetnjom živimo desetljećima, pa smo se na neki način i navikli za nju”, kaže za Trafiku tajvanski novinar Yian Lee. Otprilike isti stav može se pronaći u svim medijima koji se bave Tajvanom, ljudi tamo jednostavno ne smatraju kako je rat opcija u ovom trenutku, čak ni za Kinu.
Kina se doduše dodatno politički trsi pokazati kao opasna u ovoj situaciji, pa je nametnula i sankcije Tajvanu. Međutim, te se sankcije odnose na 0,04 posto trgovinske razmjene ovih dviju država. Ili jedne države s dvama sustavima, kako god hoćete. Najozbiljnija sankcija zabrana je uvoza tajvanskih plodova mora, što je na godišnjoj razini posao od stotinjak milijuna dolara. Kinezi će morati naći dodatni izvor tuna, a Tajvanci će svoje morati izvesti u Japan. Uglavnom, same sankcije uopće nisu ekonomski potez Kine, nego politički, slanje poruke. Što Tajvan zasad ne dira previše.
„Za sada sve ovo što se događa nema nekog ekonomskog utjecaja na Tajvan. Tržišta kapitala nisu uznemirena, ljudi ne paničare, čak nema nikakvog utjecaja niti na tržištu nekretnina”, kaže nam Lee.
Sve u svemu, može se zaključiti kako je ova posljednja eskalacija sa strane Kine bila prije svega pokazivanje mišića. Jasno je da Peking želi i namjerava Tajvan prisvojiti sebi, nikad to nisu niti krili, ali plan im je to napraviti do 2050. godine. Kinezi su strpljivi ljudi, znaju čekati. Uz to su već 2020. godine poslali jasnu poruku kad su iz tog plana za Tajvan maknuli izraz „mirnim putem”, ostavivši i mogućnost rata.
No, trenutačna geopolitička situacija takva je da Kina neće napasti Tajvan. Njihove vojne moći još uvijek nisu tolike da mogu izvesti bezbolni desant na otočje, a pogotovo nisu u mogućnosti odvratiti američku flotu u takvom raspletu. A američka flota bi u tom općem napadu vjerojatno uzvratila, važnost Tajvana na planeti ogromna je jer drži većinu proizvodnje čipova. Odgovor Kini na takav napad danas bio bi mnogo unificiraniji i žešći nego na rusku invaziju Ukrajine. Pitanje pragmatike, čitavom svijetu trebaju čipovi.
Ovakvo ponašanje Kine ima i dva pozadinska razloga o kojima se zapravo malo priča. Prije svega, trenutno je u toj državi kriza nekretninskog tržišta, gdje su u problemima građevinske tvrtke i investitori, građani su nezadovoljni jer nisu dobili nekretnine koje su platili, a lagano vuna postaje i bankama. A nikad nije mirno kad bankama nije dobro. Pa se onda može po balkanski postupiti, izazovi krizu izvan države kad u državi ne valja, Joško Joras na kineski način.
Drugi je razlog vlast u Taipeiu, naime, sad je opet liberalna opcija na vlasti, a ne nacionalistički Kuomintang. A to Pekingu, koliko god zvučalo čudno, nije nikad drago. Naime, Kuomintang ne zanima nezavisnost Tajvana, oni su za ujedinjenje Kine, samo na drukačiji način od Pekinga. S druge strane, demokrati s Tajvana ostavljaju mogućnost da taj otok jednog dana jednostavno bude posebna nezavisna država. A to jako nervira Peking, mnogo im je draži stav Kuomintanga. Pa onda uvijek rade veće probleme kada su demokrati na vlasti.
Ukratko, Kina sada neće napasti Tajvan. Još neće, makar se nekretninsko tržište urušilo do kraja. Jer su savršeno svjesni da još uvijek ne mogu parirati Tajvancima i Amerikancima zajedno. A jednog dana, tko zna.
