Prijateljske utakmice nisu nešto posebno podobne za ikakve analize, ali na pripremnima se ipak da ponešto zaključiti, pa evo par sitnica koje su se dale pohvatati nakon jučerašnjeg dvoboja Hajduka s Aluminijom.
Prva zanimljivost je da se već na pripremnoj moglo vidjeti koliko je Laszlo Kleinheisler točno ciljano pojačanje Hajduka. Izuzetno okomit s loptom, sklon i spretan u driblingu, nešto što je Mislav Karoglan na kraju polusezone isticao kao ono što nedostaje. Moćan na lopti i u trku svakako će donijeti jednu dimenziju više. Također, čini se kako je previđeno da on bude okidač presinga kad Filip Krovinović nije na terenu, iako je to jučer malo štekalo, što i nije čudo nakon pet-šest treninga.
Druga je stvar da se stručni stožer očigledno priprema i za mogućnost da ne dođe nikakav zamjenski lijevi bek dok je Diallo s reprezentacijom u Africi. Pa je tako pokušavana opcija s Moufijem na toj poziciji. Što će biti najvjerojatnija opcija za Rijeku, ukoliko Šimun Hrgović ne odradi pripreme na vrhunskom nivou i pokaže da se može nositi i s defanzivnom igrom u teškim dvobojima. Teško je nakon ipak slabog Aluminija dokučiti koliko je Moufi dobro odradio, pogotovo jer je imao stvarno neobično jak udarac za prijateljske utakmice od Sussa Bambe. Igrača stature Patricka Vieire u najboljim danima i tehnike nižerazrednog beka koji se preznojava svaki put kad primi loptu.
Treće je kako sad izgleda još bezumnija odluka o neproduživanju ugovora Nikoli Kaliniću ljetos. Prvo promašaj Čuića u 55. minuti, kad je sam glavom sa šest metara loptu dodao slovenskom vrataru, što bi Kale zabio. A tada nešto manje od 30 minuta igre čovjeka koji skoro osam mjeseci nije uopće bio na terenu pokazalo je da Hajduk jednostavno nema drugog igrača njegovog skillseta u postavi.
Četvrta zanimljivost je da Vadis Odjidja Ofoe ponovno izgleda kao netko tko je pojačanje za Hajduk. OK, motorika sigurno nije na vrhunskoj razini, iako nije to da je statičar na terenu. Ali njegova razigravanja, dodavanja bez gledanja, slanje lopti u smjeru gdje protivnik sigurno ne očekuje… Klasa je nešto što vam se ne može oduzeti, a Vadis ima znanja, to je neupitno. I nije za zaboraviti, ovo su mu prve pripreme koje prolazi s Hajdukom, zapravo bi ga bilo pošteno valorizirati tek poslije njih.
I peto zaključno je onako generalan uvid kako bi igra Hajduka trebala biti pozicijski puno fluidnija nego li je to bila na jesen. Više relacionizma nego pozicionizma, u modernom nogometno-filozofskom izričaju. Bekovi su dosta često ulazili u sredinu, i to nije bilo rezervirano samo za Sigura, čak je Moufi češće bio u toj ulozi, znao je čak na prednjeg veznog otići. Dajaku je dobivao izolacije uz aut-liniju i to je dobro koristio, Livaja je uobičajeno bio po svim dijelovima terena, Kleinheisler je čas bio iza, čas sprijeda u napadačkim akcijama. Na momente je i tranzicijska igra djelovala ubojitije nego prošlu polusezonu, iako se tu vidi mogućnost daljnjeg napretka. Zabilježimo i jednu defanzivnu zanimljivost. Iako je formacija bila 4-3-3 u prvom poluvremenu, branilo se svejedno u 4-4-2 s Mađarom kao Livajinim parnjakom u prednjoj liniji. Tražit će to dosta obvezne igre od krila.
