I dok Stožer svakodnevno izbacuje brojke, a politika nastoji pojasniti da je sve pod kontrolom, priče zaraženih ljudi govore kako je Zagreb izgubio bitku s nadzorom širenja zaraze.
Kako nam je ispričala jedna zaražena osoba, koja ima blage simptome, poput kakve gripe, nakon što je pozitivno testirana, nitko je nije kontaktirao da se raspita o ljudima s kojima je bila u dodiru. Priča je tim više za zabrinut se jer se radi o zaposlenici pedagoške ustanove. Njezin nevjenčani suprug s kojim živi tako je u samoizolaciju otišao samoinicijativno te se zapravo ne vodi u službenim statistikama o broju ljudi u samoizolaciji.
Na ovo se nadovezuju priče kako se većinu školske djece za koju se sumnja da su zaraženi uopće više ne testira, nego im se roditeljima nalaže da stoje doma tjedan dana. Oni koji se pak trebaju testirati čekaju najmanje dva dana, a nekad i više, da dođu na red. Stoga se izvješća o broju zaraženih trebaju uzeti sa zadrškom te jedini relevantni brojevi su oni o hospitaliziranim i umrlima.
