Prije početka sezone sam zaželio da Hajduk bude konkurentan i da bude bolji nego zadnjih godina. Želja mi se ostvarila.
U raspravi s onima koje opere euforija i kad treba i kad ne treba sam objašnjavao da moramo biti barem 30% bolji od ostalih da bismo došli u šansu za trofej, nažalost – i ta moja prognoza se ostvarila.
Dok mi sanjamo i ludujemo oko dobrog Hajduka, mordorske sluge guraju svoju priču i ništa na svijetu ih ne može pokolebati.
Pa nam već danima, nakon što je sezona završila poljudskim ludilom i bodom u jednoj apsolutno ravnopravnoj utakmici u kojoj je Osijek zbog svega što je prethodilo utakmici igrao na bod i njime je zadovoljan, a Hajduk je pokušavao pobijediti, pa nije zadovoljan bodom, iako bi u normalnim uvjetima to moglo biti potpuno obratno – objašnjeno da Hajduk još nije „taj“, da je „Osijek nadigrao Hajduk“, i da Hajduk na koncu opet zaostaje pet bodova.
Isto tako, objašnjeno nam je da je Osijek oštećen, da je Dinamu poništen čisti gol protiv Dragovoljca, objašnjeno nam je da suci griješe nenamjerno i jednako za sve, objašnjeno nam je da je Petković ispravno isključen protiv Istre, ali da je to vrhunaravni dokaz poštenja i hrabrosti sudaca.
Nije nam spomenuto da je Hajduk direktno oštećen za barem 3 boda (ovdje uzimam u obzir samo one eklatantne pogreške u sudačkim nadoknadama utakmica u Koprivnici i Kranjčevičevoj), a zbog kriterija suđenja još zapravo i puno više, jer Hajduk uopće ne igra isti sport kao njegovi protivnici, nije nam spomenuto da Hajduk ima utakmicu manje i to onu koju je trebao igrati s Dinamom usred njihovog najtežeg dijela rasporeda, a vidjeli smo na Maksimiru kako završavaju utakmice kad je protivnik fokusiran na Evropu i da bi sa ta tri, četiri ili šest bodova Hajduk bio prvi na tablici ili izjednačen s ostalima.
Nije nigdje spomenuto da je Petković isključen nakon penala kojeg nitko normalan ne bi dosudio, a posebno ne onako kako jest dosuđen, već bi bio isključen zbog simuliranja i prije izvođenja penala.
Nigdje nije spomenuto da Livaju, Krovinovića, Lovrencsicsa i ostale nekažnjeno mesare novovijeki Serpaci i Mladenovići diljem Lijepe Naše, a i na Poljudu, nigdje nije spomenuto da Hajdukovi igrači dobivaju žute kartone i za krivi pogled prema suparniku, analiziraju se čak i njihovi najobičniji prekršaji zbog kojih Osijekova klupa ludi, baš kao i onda kad je Hajdukovom vrataru slomljena ruka pri postizanju gola (!?) a njihova klupa ludovala zbog poništenog gola.
S druge strane, ne pada na pamet ikome analizirati volej kopačkom u lice Hajdukovog napadača, ne pada nikome na pamet analizirati to mesarenje Hajdukovaca, nikome ne pada na pamet spomenuti odnos prema Hajdukovim navijačima i Hajduku kao klubu.
Da ne duljim, mrze nas i ne želi nitko neutralan da „mi uzmemo titulu, pa da svi budu mirni“.
Žele nas ugasiti, žele da nestanemo. Zato vam polako ali sigurno analiziraju kako smo opet loši i opet letimo iznad realnosti, žele vam objasniti kako je sve to laž i obmana i da je samo njihov put ispravan. Put korupcije, kriminala i dodvoravanja autoritetima. I žele vam reći da čak i ako slučajno uspijemo da je to zato što smo (p)ostali isti kao oni.
Narativ je to mordorskih sluga odavno i nadam se da će biti dovoljno pametnih u našim redovima koji će to znati prepoznati i oduprijeti se tome.
