Vojna sigurnosno-obavještajna služba (VSOA) je u krizi upravljanja, dosadašnji ravnatelj Ivica Kinder mjesecima je u odlasku jer je u svom mandatu previdio izvlačenje novca iz ove obavještajne službe. Predsjednik Zoran Milanović danas je na tiskovnoj konferenciji govorio kako je i ustavni poredak u pitanju zbog trenutačne situacije.
Tko god prati rad Trafike zna da nam Milanović definitivno nije najomiljeniji političar. Uz AP je definitivno onaj kojeg najviše vrtimo u negativnim izjavama dana. No, u ovoj situaciji Milanović je u potpunosti u pravu, no čak i on detektira samo dio problema. Ustavom je određeno da šefa VSOA-e zajednički imenuju predsjednik i premijer i to je do sada funkcioniralo dobro. Manja kriza bila je kod SOA, civilne agencije, kad je Kolinda Grabar-Kitarović željela maknuti Damira Lozančića, jer je mislila da priče o njezinom posjetu Zdravku Mamiću dolaze iz njegovih krugova, ali čak je i to na kraju relativno bezbolno apsolvirano.
Milanović sad najviše kao problem ističe činjenicu da se ministar obrane Mario Banožić, isto jedan od likova koji je jako često u našim izjavama dana, razbacuje imenima tko bi trebao na čelo vojne tajne službe. Tu je u potpunosti u pravu, ustavno Banožić na to ima pravo kao i prosječni čitatelj Trafike. U svom osebujnom repertoaru, koji je postao klasik Milanović je kazao što misli o Banožiću i Plenkoviću u ovom slučaju. Predsjednik i premijer u komunikaciji rješavaju pitanje šefa obavještajne službe, civilne il’ vojne, svejedno. Operativno to najčešće znači da premijer daje prijedlog predsjedniku, ali pamti se i drugačiji primjer, kad je Stjepan Mesić predložio Ivi Sanaderu Tomislava Karamarka kao nasljednika Joška Podbevšeka, nakon što je u njegovo doba došlo do saznanja da Služba nadzire novinare. Danas bi se mogli raspravljati o kvaliteti takve odluke Mesića.
Napravio je Milanović i notornu pizdariju, zabranio je novinaru Jutarnjeg lista prisustvo konferenciji. Iako nije tajna što na Trafici mislimo o tom mediju, krajnje demokratski smo protiv takvog oblika zabrana. No, s druge strane, teško da je ikoga baš pretjerano iznenadio Milanovićev manevar.
No, nesipričani dio i iz Milanovićevog kuta je devastacija koja je nastala u VSOA-i kroz sad već desetljeća. Posljednja priča o izvlačenju novaca iz vojne službe je druga takva, ali druga za koju se saznalo. Realno je smatrati da je na dvije zamijećene bila i pokoja koja je prošla ispod radara DORH-a, tako je uvijek s tajnim službama, teško je pratiti tokove novca.
U vrijeme dok se u Europi vodi najveći oružani sukob od Drugog svjetskog rata i dok ruski špijuni uporno pokušavaju probiti baš Hrvatsku, jer je pouzdan NATO i EU član s velikim priljevom informacija, mi se razračunavamo o notornim birokratskim stvarima. Šef VSOA-e kroz godine je najčešće bila politički dovoljno široka osoba da paše svim stranama, a zapravo se nikad nije vodilo načelom da bi željeli najbolje na toj poziciji. I tu se na kraju vraćamo na onu staru postavku društva, nekako mnogima u politici paše kad su stvari mutne. Jer u mutnom se dobro lovi…
