Jučer smo obustavili sve radnje na portalu par sati prije utakmice, a nismo došli sebi sve do kasnog jutra, kad je urednik uspio prvi nešto suvislo napisati. Hajduk, nije to tajna, je velika opsesija praktično cijele naše redakcije i sinoć smo se na fejsbuku i našalili s tom činjenicom, jer doista, da je sinoć pala vlada, mi bismo to vjerojatno objavili jutros, nakon zanimljivosti s utakmice.
Je li to normalno?
Pa realno, doista nije. Da citiramo jednog genijalca – „Nije normalno da ti sjebe tjedan činjenica je li neki dvadesetogodišnji lapan pogodija stativu ili je da gol“.
Možda nije normalno, ali je tako, i protiv toga se ne namjeravamo boriti, na koncu – svijet bi bio ljepše mjesto kad bismo svi imali neku ljubav zbog koje smo spremni raditi ogromne kompromise i podnositi velike žrtve a da to nikome zdrave pameti ne ometa život. Jer ljudi u načelu spremno žrtvuju vrijeme i zdravlje uglavnom za osobni probitak, koji donosi vrlo upitno zadovoljstvo.
Jer, da parafraziramo drugog genijalca – Šta će ti konji vrani kad nisi s onom koju voliš?
A koliko mi svi skupa nismo normalni, možete vidjeti u videu koji smo dobili iz Njemačke, točnije iz Hockenheima, baš sa one legendarne staze. Naime, tamo je sinoć nastupio Bruce Springsteen, rečeni The Boss.
I među osamdesetak tisuća ljudi koji su došli vidjeti vjerojatno najvećeg živućeg rokera bilo je nešto i naših ljudi. A kako je u isto vrijeme na Maksimiru trajao derbi, bilo je i paralelnog gledanja. A reakciju kod Pukstasovog gola možete vidjeti otprilike po sredini videa.
I naravno da je The Boss taman svirao “Glory days”
Ne, nismo normalni i odbijamo biti. Jer ako je sve ovo oko nas normalno, onda ćemo ponosno nositi etiketu nenormalnih, hvala lijepo.
I moram za kraj objaviti citat našeg urednika, jer toliko je dobro to napisao da treba ponavljati dok god se ne dogodi.
