Ovo bi zapravo trebao biti najkraći tekst ikad, jer u načelu bi potpuno pravilan odgovor na pitanje iz naslova stao u jednu riječ – teško.
Ali ipak, neke stvari treba spomenuti, jer kad ne bismo vjerovali da postoji ikakva mogućnost, sport ne bi imao smisla, zar ne?
Za početak, kroz neke medije se pokušava provući teza kako Villarreal podcjenjuje Hajduk, jer eto, neće ni trenirati na Poljudu prije utakmice, došli su tek sinoć, igra izmiješani sastav i sve u tom stilu.
A ništa sporno nema u tome, posebno u dolasku i odlasku Španjolaca u Split, oni će nakon utakmice prespavati ovdje, jer važnije im je ne izgubiti noć na putovanje, i ne remetiti normalan proces oporavka i treninga.
Što se tiče izmiješanog sastava, očito su dobro skautirali Hajdukove mogućnosti, jer budimo realni – i taj sastav je bio puno bolji od Hajduka u prvoj utakmici i da nije bilo onog doista nes(p)retnog penala pred kraj utakmice, malo tko bi danas uopće spominjao i najmanju mogućnost za preokret.
A kad smo kod skautinga, ima jedan detalj koji je primijetio kolega Igor Ćurković, koji je radio prijenos utakmice iz Valencije za HDTV i kojeg je prepričao u podcastu Utakmicu po utakmicu na portalu Gol.hr, a koji najbolje pokazuje koliko se ozbiljno pripremaju velike momčadi za svaku utakmicu i svaki detalj.
Jučer je Valdas Dambrauskas lijepo spomenuo kako na ovoj razini nogometa nije dovoljno reducirati greške, već je potrebno savršeno odigrati svaku sekundu na terenu, protivnik je dovoljno kvalitetan da iskoristi i krivi položaj tijela nekog od igrača ili izlazak od pola metra u krivom smjeru, a Hajduk takve utakmice jednostavno nema naviku igrati.
I da, Hajduk može napraviti čudo, pod uvjetom da Villarreal ne odigra na najvišoj razini i da svi momci u bijelom, a posebno onaj visoki momak u narančastom odigraju savršenu utakmicu.
Pričati o povijesti prije ovakvih utakmica je besmisleno, čak i priča o atmosferi koja će blokirati protivnika nema smisla, jer riječ je o igračima koji su odigrali na desetke utakmica pred krcatim stadionima, u zadnjih nekoliko godina su osjetili atmosferu Napulja, Rima, Glasgowa, Liverpoola, a ako hoćete i Maksimira.
A prije par dana su igrali u jednoj od najvećih nogometnih domaćinskih utvrda – kod Atletico Madrida. I hladno pobijedili dva razlike. Znam da si volimo tepati kako smo najluđi i najglasniji, ali ako ste ikad bili u Grčkoj ili Turskoj, možda ćete ponešto promijeniti mišljenje, a eto, naš današnji protivnik ima i ta iskustva.
Vjerujem li da će Hajduk proći – apsolutno ne. Nadam li se – apsolutno da.
Ono što je puno važnije od moje vjere ili vjere navijača, vjeruju igrači, trener i svi u klubu. I to je zapravo ono što mi daje nadu.
