Kad je umro papa Ivan Pavao II tadašnja redakcija Jutarnjeg lista spremala se za kompletno preuređivanje novina, ogromna je to svjetska stvar bila, a i naša tu lokalna; Woytyla je bio blizak s Hrvatskom. Nastala je panika, trebalo je naštancati desetke i desetke tekstova. A onda je Inoslav Bešker urednicima poslao dvoznamenkasti broj već gotovih stranica o Ivanu Pavlu II, postupku koji slijedi u Vatikanu, prošlosti pape, pa čak i potencijalne kandidate za novog čelnika Katoličke crkve.
Inoslav Bešker bio je novinar starog kova i ogroman radoholičar, do razine opsesije. I kako je papa bio u lošem zdravstvenom stanju, on nije mogao ne pripremiti materijal koji će trebati kad umre. Takav je bio Bešker, koji je danas preminuo nakon kratke i teške bolesti.
Kolege su ga doživljavale kao hodajuću enciklopediju, bilo o novinarstvu, bilo o religiji, vanjskim poslovima… Bio je osoba koja je čitala, pisala i spavala, stari kov kako rekosmo. I odbijao je moderne uzuse novinarstva, koje se tabloidiziralo, postalo droga za mase nespremne čitati velike i dubiozne tekstove. Nastavljao je mlađim kolegama pomagati na ozbiljnim tekstovima, a imao je jednu nevjerojatnu sposobnost. Koja bi i nama na Trafici nekad jako dobro došla. Imao je oko da na jedno čitanje vidi sve tipfelere i logičke pogreške u tekstu. Tko god se ikada bavio uređivanjem ili lektoriranjem zna koliko je to rijetka vještina.
Pravo, ozbiljno novinarstvo godinama je u silaznoj putanji, pati pod naletom žutila. Odlaskom Beškera dožvijelo je još jedan udar. Adio, šjor Ino.
