Preko tjedan dana pokušavam napisati neki rezime zbivanja na ratištu u Ukrajini, ali iz dana u dan je bio problem da rezime ne možeš napraviti. Ukrajinci su se prebrzo probijali naprijed da uopće ima nekog smisla raditi zaključke, tek sad je sa splašnjavanjem njihove ofenzive to moguće.
Najprije da zavedemo kako je usporavanje ofenzive bilo očekivano, dva su razloga tome. Naime, još od vikenda u većem dijelu Ukrajine traju kišni pljuskovi, koji terene čine teže prohodnim. Način ukrajinskog ofenzivnog ratovanja je takav da podrazumjeva upotrebu tenkova, a ovakvi uvjeti ne odgovaraju oklopnim jedinicama. Druga stvar je zamor ljudstva, vojna ofenzivna djelovanja ne mogu trajati beskonačno dugo. Dapače, u američkoj vojnoj praksi, a nju pokušavaju kopirati svi saveznici, drži se kako postrojba može četiri dana biti u ofenzivnom djelovanju. Nakon toga joj slijedi odmor, zamor je takav da počinje utjecati na izvedbu. Ukrajinci su čak i malo duže bili u kretanju, ali su morali stati i odmoriti se i logistički povezati jedinice.
A njihov prodor istočno i južno od Harkiva je bio takav da je rastegnuo logistiku gotovo do krajnjih granica, Može se kazati kako su ostvarili teritorijalne uspjehe kojima se i sami nisu nadali, zaključuju to čak i ukrajinski analitičari. Prije svega se to odnosi na područja sjeverno od Harkiva, koja uopće nisu bila cilj ove kasnoljetne ofenzive. Ali su Rusi povlačenjem s tih teritorija stvorili potrebu ulaska ukrajinskih postrojbi. U jednom trenutku se internetom stvorio i vic kako je najveći problem Ukrajincima nabaviti dovoljno zastava za postavljanje na vraćene krajeve.
Dobar dio podataka o ovoj operaciji još uvijek nije poznat, Ukrajinci ne otkrivaju niti detalje niti pretpostavljene ciljeve, a Rusi već imaju standardnu proceduru kojom povlačenje nazivaju pojačavanjem drugih dijelova bojišta. S tim da se njihovi pokreti u trokutu Balaklija-Kupjansk-Izjum teško mogu nazvati povlačenjem, više je to bio bijeg bez neke velike organizacije. Potvrđuju to i ostavljena skaldišta i tehnika, nisu se niti potrudili onesposobiti to. Što je ogroman propust, Ukrajina je više tehnike dobila nego izgubila u svojim djelovanjima.
Za sad se može pretpostaviti da je cilj Ukrajinaca bio zauzeti Balakliju u okolno krajeve, stvarajući tako dobar početni položaj za naknadni napad na Kupjansk te stavljajući u poluokruženje Izjum. Odakle su Rusi stalno prijetili prodorom prema Krematorsku i Slovjansku, dva najveća uporišta Ukrajinaca u Donjeckoj oblasti.
Jedan dan je trebao Ukrajincima da probiju prve linije ruske obrane kod Balaklije, kao malj su naprijed išle prema do sad dostupnim podacima 4. tenkovska brigada, ali i 92. i 93, brigada, koje su u ovih pola godine rata već stekle glas najboljih. I tada se dešava nešto što niti Ukrajinci nisu mogli predvidjeti. Na tom dijelu bojišta se ruska obrana u potpunosti raspala. Nije to više ništa bilo organizirano, nailazili su ukrajinski borci na povremen džepove otpora, ali nije bilo nikakve sustavnosti u obrani. Najveći dio ruskih jedinica jednostavno je pobjegao.
Ukrajina je iskoristila taj moment na bojištu i njezine postrojbe su nastavile dalje. Osvojili su Izjum i Kupjansk, dva i taktički i strateški bitna grada. I dok je i psihološki i za olakšavanje položaja njihovim borcima u Donjeckoj oblasti izuzetno bitno osvajanje Izjuma, strateški je najveća dobit Kupjansk. Najveće željezničko čvorište u tom dijelu Ukrajine, koji je bio mjesto preko kojeg je išao sav transport iz Rusije prema Siverodonecku i okolnim gradovima. Koji su sad u nezavidnom položaju, pitanje logistike od početka ovog sukoba tišti Ruse, a sad im je na tom dijelu odsječena željeznica, najbitnije sredstvo transporta. Rusi jednostavno nisu smjeli dopustiti ovako bizarno brz pad ovog grada, vojno nedopustivo.
U međuvremenu su Ukrajinci na nekoliko mjesta oko Limana prešli i rijeku Siverski Donec, što nije izazvalo preveliku buku, a bitno je jer im radi početku točku za napredak prema Siverodonecku. Za sada nema nekih velikih pomaka na tom dijelu, za pretpostaviti je kako neće biti pravog napada dok im se ne oporave elitne brigade. Samoj državi trenutno je jako bitno integrirati vraćene dijelove nazad, uspostaviti sve instrumente civilne vlasti i popraviti što se da na brzinu.
Prema Siverodonecku Ukrajinci idu i iz južnog smjera, trenutno su došli do Bilohorivke. Radi se o mjestu koje je zapravo predgrađe Lisičanska, koji je pak grad “naslonjen” na sam Siverodoneck. Ukratko, kad se sve zbroji, ukoliko ne bude nekih velikih iznenađenja, u sljedeća dva do tri tjedna Ukrajinci bi trebali krenuti u vraćanje tog grada pod svoju kontrolu.
Paralelno se i na jugu kod Hersona vode borbe. Koje su počele i prije harkovske operacije, te su poslužile i za micanje dijela ruskih jedinica s istoka, koje su ojačale Herson. Ne mpže se reći da je to bila samo operacija odvlačenja, Ukrajinci na jugu zapravo imaju više postrojbi nego kod Harkova, ali se radi o ipak ne elitnim jedinicama, za koje su znali da zbog konfiguracije terena ne mogu napraviti prevelike pomake. Ali i takve postrojbe napredju, makar polako, a da su u defanzivi Rusi su pokazali raketiranjem i rušenjem brane kod Krivog Riha, čime su naplavili rijeku Ingulec i otežali poziciju ukrajinskim jedinicama južno od te rijeke. Ali i pokazali da ih ne zanima povratak na prijašnje pozicije, kontraofenzive neće biti. Napomenimo, čisto da se registrira, rušenje brane ratni je zločin po međunarodnom pravu.
Za kraj smo ostavili zaključak. Koji je jednostavan. Ukrajina je iz dana u dan vojno jača, a Rusija sve slabija i na površinu izbijaju svi njihovi problemi s moralom u vojsci, korupcijom, neobučenosti te ušasnim zapovjednim kadrom. Kako je umirovljeni američki general Mark Hertling, nekadašnji zapovjednik američke vojske za Europu, jučer u jednom podcastu kazao, “Rusi su jednostavno loši”. Može se očekivati daljnja erozija ruskih postrojbi, a o Ukrajincima ovisi kakav će ritam ofenzivnih akcija preuzimati. Plus još moramo najaviti dva skorašnja teksta. Prvi je o HIMARS-ima i M270, dva zapadna raketna sustava koja su promijenila tijek rata osakativši rusko topništvo, njihovo temeljno oruđe i napada i obrane. Drugi je o ruskom zrakoplovstvu koje se pokazalo najvećom prevarom, koje je imalo marketing nečega što se može mjeriti s američkim, možda čak i boljeg, a na kraju je ispalo nesposobno nositi se s Ukrajincima.
