Bila je 1994. godina, Ford se spremao izbaciti na tržište drugu generaciju svog modela Scorpio, a zapravo prvu pravu, jer je generacija prije bila samo malo ušminkana Ford Granada koja je promijenila ime. I onda su izašle prve forografije Scorpija, koje su kod automobilističke publike izazvale uglavnom zgražanje. Model je izgledao tako da su pojedini kritičari govorili kako više nalikuje na nešto što je David Attenborough pronašao u šumama Bornea nego na automobil. I stvarno taj model nije bio estetski ljepotan, ali ispostavit će se naknadno da baš nije bio ni takva grdobina kako su to prikazale prve fotografije. Ford je jednostavno pogriješio s odabirom ljudi koji će im fotografirati novi model.
Zašto ovaj drobi o nekim automobilima u tekstu o Hajdukovom dresu, pitate se? Zato da se pokaže koliko je bitna i vrijedna prva prezentacija i da loš prvi dojam može biti koban. Scorpio nije doživio svoju verziju u 21. stoljeću. Ovo je plastični primjer da se pokaže koliku je štetu Hajduku napravio neki zaposlenik koji je dopustio da netko jutro prije predstavljanja fotografira novi treći dres i pusti sliku na Internet. Fotografija je bila očigledno brzo napravljena, loše kvalitete, očajno korištenog osvjetljenja, a neki pedantniji fotografi vjerojatno bi zamjerili i loš white balance.
I kad je ta fotografija došla u područje interneta, dres je na prvu djelovao, pa, loše. Pomalo šizofreno i s bojama kao da su se iznosile, kako se to kaže. Tako je već do predstavljanja među pratiteljima vijesti o Hajduku bio postavljen gard kako je dres loš. A onda predstavljanje, bolji uvjeti, bolji fotografi, i odmah se vidjelo da to nije tako. Ima i dalje onih kojima se ne sviđa, to je uvijek tako s dresovima, sjetimo se samo prijepora oko crnog dresa.
Unatoč svemu, prodaja ide odlično, Hajduk je obavijestio kako se samo u prvih sat vremena prodalo 500 komada. Prodalo bi se vjerojatno i više da web shop nije patio pod naletima onih koji žele odmah uzeti jedan primjerak. A da bi ovo stavili u okvire Hrvatske, Hajduk je u 60 minuta od prodaje zaradio oko 40 tisuća eura. Najmanje sedam domaćih prvoligaša toliko pojedinačno ne zarade u sezoni od prodaje dresova. No, objektivno, dobra prodaja je bila i očekivana. Hajduk bi sada dobro prodavao i da je treći dres u havajskom dezenu s likom Kvazimoda, jednostavno postoji kritična masa koja će uvijek kupiti dres.
Ono što je još jednom za popiti nešto protiv glavobolje količina je onih koji se bune jer je dres u zelenim i tirkiznim bojama, “a Hajduk je uvik bili bio“. Da se nakon 122 godine postojanja kluba, 25 godina postojanja Googlea i nepregledne mase tekstova ponovno mora objašnjavati da treći dres mora biti skroz različit od prve dvije garniture jednostavno je za ispaliti na živce. Neobjašnjivo, načisto neobjašnjivo.
Što se samog dresa tiče, jasno je da ima onih kojima je super i onih kojima je ružan. Meni osobno je baš zanimljiv, nikako se ne može kazati da je kopiranje nekog. Čak mi se i negativ grba sviđa, iako to nekima smeta. A nije da se prvi put koristi negativ, ima nekoliko majica i trenerki u asortimanu koje koriste isto rješenje. Najlošiji dio je reklama sponzora lige, koja zbog pravila mora biti u crvenoj boji koja iskače kao nešto u punču. U konačnici, gledano iz perspektive kluba, najvažnije je da prodaja ide dobro. I da se u dresu igra dobar nogomet.
Za kraj treba spomenuti još jednu stvar. Hajduk je potaknuo akciju skupljanja smeća iz podmorja kod Gusara i to je nešto za pohvaliti, koliko god mnogima prolazi ispod radara. Društveno odgovorno poslovanje nešto je što se na Zapadu izuzetno cijeni. Kod nas to još uvijek nije ni u povojima. No, posljednih desetak godina Hajduk i čitava priča oko njega ionako otvara neke nove horizonte i prakse, tako da je ovo samo nastavak stvari kojima se ovaj klub i ljudi oko njega ipak izdižu iznad pomalo učmale okoline.
