Stvarno je dobro činiti dobro, pa tako primjerice kupujući na dobrotvornom pazaru naletite na Ujevićeve feljtone, a u jednom od njih bonbončić, priča o splitskoj demografskoj situaciji 1930. godine, Pod naslovom “Privlačenje Splita” Tin Ujević piše o ovom gradu u vrijeme kad je točno prešao 40 tisuća stanovnika.
Izvještaj je to zapravo o kongresu gradova iz tog doba, gdje su uz Split bili i predstavnici Trogira, Hvara, Dubrovnika i Šibenika, a Ujević zapravo uglavnom piše o izlaganju doktora Ive Rubića, tada mladog geografa, koji će poslije postati jedan od najpoznatijih hrvatskih antropogeografa. “Split je sam poslije rata znatno porastao. Ta se činjenica ne osjeća samo u življem tempu saobraćaja i svakodnevne djelatnosti: ona zorno udara u oči kod izgradnje novih predgrađa koja sa više šarenila i udobnosti streme k slobodnom zraku i sunčanim poljima“, pomalo lirski opisuje Ujević širenje Splita u tim godinama kao i stil gradnje koji sve više ide u visinu.
O dr. Rubiću piše da je mladi znanstvenik (u to je doba imao 33 godine), ali da je već pokazao veliko znanje, a Ujevića je posebno razveselio Rubićev znanstveni stav kako Split još uvijek nije iskoristio sav svoj potencijal te da bi se u budućnosti mogao razvijati i više nego se u to doba očekivalo. S ove vremenske distance od gotovo 90 godina, možemo kazati kako su i Ujević i Rubić bili u pravu.
Možda najzanimljiviji dio svakako je o nastajanju tog duha grada Splita, koji je u to vrijeme već bio drugačiji od drugih mjesta po obali. Svakako je najbolje jednostavno prenijeti što je Ujević, potaknut Rubićevim izlaganjem, o tome napisao. “Broj i stanje škola, razina obrta, industrije i svih grana privrede, pa naročito saobraćajne veze na razne strane, dovele su dotle da se smatra da je u Splitu broj doseljenika nešto malo premašio brojke samoniklog življa. Uslijed toga duh Splita biva i manje konzervativan, on gubi staru tipičnu fizionomiju, a svoju ličnost pokazuje više time što raznolike i često suprotne uticaje prekaljuje unutrašnjom vatrom u novi kalup. Po mješavini svih elemenata koji su raznoliki porijeklom, načinom života, zanimanjem i shvatanjem, Split se udaljio i od trgovačkog Sušaka, i od ratarskog Šibenika, i od brodograditeljske Korčule, i od gosparskog Dubrovnika. Od svega toga on ima ponešto u sebi; ali je sinteza nova, splitska i originalna“.
