Mogao je ovo biti članak i o Zagrebu, ali eto, Split nam je i srcu, a i doslovno bliži pa smo kao pokaznu temu uzeli drugi grad u Hrvatskoj, taj buntovni poluotok koji uz sve svoje probleme i lokalne šizofrenične situacije koje nisu jasne praktično nikome sjeverno od Majdana ne silazi s naslovnica, uglavnom iz potpuno krivih razloga.
Hrvatskom od njenog osnutka vladaju uglavnom HDZ i u par kraćih epizoda SDP, a koliko god se pravili nemušti i koliko god mnogi izbjegavali tu tmu – riječ je o dvije vrlo srodne i uštimane ekipe. Nećemo biti toliko hrabri da potvrdimo navode onih koji tvrde da su to dvije frakcije nekadašnjeg Saveza Komunista, ali nismo sigurni da se njihovi argumenti ne bi održali u jednoj ozbiljnijoj raspravi.
U svakom slučaju, u trideset godina u Hrvatskoj je uspostavljen sustav takav kakav jest, u kojem se na svim, ali baš svim razinama na pozicije biraju i postavljaju provjereni kadrovi. I svi znaju kako to ide, recimo u Istri, koja tradicionalno bira IDS nije ništa drugačije – miran je taj suživot, jer ni IDS se ne miješa u paradigmu biranja podobnih i netalasanja oko uobičajenih tokova novca.
Županije kao protočni bojleri za državni novac, a često i perilice sa sve centrifugom su taj lokalni kontrolor koji je zadužen za discipliniranje svakoga tko zaželi taknuti u uspostavljeni sustav.
A Splićani baš zapeli. Svojedobno izabrali čak i Keruma jer je dio njih povjerovao kako je on borac protiv sustava. Pa onda na koncu došli do tog Puljka, koji je doista obećavao, jer sušta je suprotnost Kerumu baš po svakom kriteriju, a doista mu se ne može prigovoriti da je dio klike koja tri desetljeća vlada zemljom.
Uz sebe ima Bojana Ivoševića, momka koji se dokazao na ulici, a doveo je i iz Zagreba zviždačicu koja se profilirala u borbi protiv korupcije i HDZ-a. Ima, kažu upućeni, još jednog zamjenika, ali javite nam ako čujete za njega nekad.
Iako je od početka bilo jasno da neće moći napraviti puno, iz objektivnih razloga sramotno ograničenih ovlasti koje uprava drugog grada u zemlji ima nad svojim teritorijem i procesima, ipak je ta ekipa dočekana na nož od struktura, kako državnih tako i medijskih, jer nema tu nikakve razlike, najveći mediji su odavno pod kontrolom vladajućih.
Sramotnom kontrolom, radi koje osjećamo teško susramlje za sve one kolege koji pokušavaju raditi kako treba, ali sve manje simpatije imamo i za njih, ipak to je sasvim druga tema. Ili možda nije, ali jednostavno nam se ne da u tom smjeru jer nećemo nikad stati ako krenemo.
Osim samog sustava koji je takav kakav je, nisu ni oni baš neke iskusnjare koje poznaju taj sustav, pa često zapinju na najjednostavnijim zadaćama, ili često tako izgleda, vrag će ga znati.
I u toj kakofoniji podmetanja, u kojoj nekoliko tipova pokušava nešto novo u sustavu koji je zadan – danas imamo situaciju u kojoj je jasno da oni – nemaju šanse.
I uopće nam ne pada na pamet ulaziti u raspravu oko toga je li Puljak diktator koji pokušava uvesti jednoumlje i bitno mu je samo plasirati se dobro na državnoj razini vlasti ili briljantni znanstvenik koji je zadnja šansa za normalnu Hrvatsku, je li Maja Đerek genijalna i neustrašiva heriona koja će stati na kraj klijentelizmu i korupciji ili samo žena koja se hrani medijskom pažnjom i na njoj parazitira, je li Bojan Ivošević beskompromisni i nepotkupljivi mangup ili obični ulični huligan koji ne zna kontrolirati emocije, jer sve smo to već pročitali o njima.
I nećemo ulaziti u njihove odnose, kao ni u šizofreno ponašanje dojučerašnje oporbe, koja je u Splitu doslovno postala ono što smo očekivali na državnoj razini. Naime, dok se u saboru oporbene stranke sa svim mogućim predznacima nikako ne mogu naći na istoj strani kad je bitno boriti se protiv HDZ-a – u Splitu sve te stranke s izuzetkom Mosta, u borbi protiv Puljka međusobno, ali i s HDZ-om surađuju kao najuštimanija srednjeeuropska filharmonija.
Ništa slađe nema nego kad ekipa iz liberalno lijevih stranaka ponavlja riječi lokalnih wannabe crnokošuljaša s dna kace. Samo u Splitu, dame i gospodo.
Vratimo se na aktualnosti – jasno je da je suradnja Puljka i Đerek gotova, dobro obaviješteni izvori govore kako je zagrebačka zviždačica već uzela bolovanje i sklonila se na mirniju lokaciju, što znači da će od danas u glavnim medijima opet postati heroina, umjesto dojučerašnje maltene pa ubojice simpatičnih bakica koje ne plaćaju dugove. I nije nam uopće čudno da je odustala.
I zapravo, kad bolje razmislimo, možda je vrijeme da i Splićani odustanu.
Jer iako nam u gradu ta famozna vertikala vlasti nikad nije ništa dobroga donijela, dapače, čak su i lokalni HDZ-ovci koji ipak imaju neku ljubav za svoj grad privatno baš zgroženi odnosom centralne vlasti prema Splitu, i jasno je da baš ništa od onih pustih obećanja Split nikad nije vidio, ako na vlast vratimo HDZ – barem ćemo imati mir i Split će prestati biti grad slučaj. Ili neće.
A druga opcija je da još jednom odaberemo SDP, pa da komedija bude potpuna.
Hrvatska je jednopartijska zemlja, jer sustav je postavljen tako da su svi – od glavnih direktora javnih poduzeća, preko svih pravosudnih glavešina, pa do portira škole u Pripizdinovcu Donjem – dio mreže koja neće dopustiti da ju netko pokida.
I ako odaberete nekoga tko stvarno želi kidati mrežu, (kao što su ovi iz trenutne splitske vlasti na momente izgledali) umjesto da to samo govori, a u međuvremenu uživa u svim njenim blagodatima – imat ćete slučaj Split.
I zato više nikad ne glasajte protiv partijskih moćnika ako želite živjeti u miru.
