Na trenutke sam mislio da sam u kakvom uratku Monty Phytona ili Gitka dok sam slušao raspravu o promjena GUP-a zbog stadiona Brodarica. U svojoj potrebi da bar nešto kažu, da se dokažu da promišljaju dio je gradskih vijećnika isticao kako je upitno to što će dva stadiona biti tako blizu jedan drugome. Što je istina, lokacija Brodarica je desetak do petnaest minuta hoda od Poljuda.
No, u toj svojoj želji da ih se čuje kako promišljaju zaboravili su jednu banalnu, a za čitavu priču ipak jaku bitnu informaciju. Naime, novi stadion gradio bi se na mjestu sadašnjeg stadiona Splita. Stadiona. Dakle, trenutačno stanje je takvo da dva stadiona već jesu u tih 15 minuta šetnje, pa kako dođavola onda to možete isticati kao potencijalni problem?! Kolega Dvanesti je istaknuo i još jedan bizaran podatak, gdje se raspravljalo o lokaciji, kao da grad Split na raspolaganju ima tisuće parcela koje su podobne za jedan stadion.
Ono što je najgore je da će ovi isti koji su jučer nalazili takve kritike kad se Brodarica izgradi biti prvi koji će se gurati na ceremoniju otvaranja. Jeste to predviđanje, ali spreman sam plaću staviti na kladionicu da će tako biti. Jednostavno, političari u Hrvatskoj tako funkcioniraju i morat će proći generacije dok se to promijeni. I ne samo to, dobar dio njih će tvrditi kako su čitavo vrijeme gurali projekt, željet će biti upisani i u knjigama.
Dvaput sam u svoje vrijeme volontiranja u Našem Hajduku imao neposredan kontakt s političarima, oba tamo negdje 2014. godine. Tako da iz prvog lica znam da će u svojim glavama mijenjati prošlost. Jer mi se to događa, ljudi koji su tada spremali nož u leđa Našem Hajduku, Hajduku, pa i građanima Splita, jer su u njihovo ime mislili ponovno staviti političku šapu na klub, danas uredno trude dokazati da su bili na valu promjena koje će dovesti do uspješnog transparentnog kluba. Iako je meni osobno tih dana jednostavnije bilo pričati sa zidovima, odavali su veću mudrost.
Čujem da se to već i sada događa, Hajduk je postao in, brojni su političari koji su mirno gledali eroziju domaćeg nogometa u kojem je splitski klub bio najveća žrtva sada na telefonu i traže ulaznice, lože, čudesa. S jedne strane je to dobro, pokazuje da je ona potreba masovnosti postignuta, Hajduka sada bije dobar glas, svi bi se ukrcali na taj brod. S druge je strane jednostavno gadljivo. Ljudi koji su svoju šutnju ili čak i kontradjelovanje objašnjavali stranačkim uvjerenjima sada su ljuta Torcida. Čekam još priče o gostovanjima u Beogradu.
E pa jedna poruka za tu političku ljutu Torcidu. Na vama je sad da prestanete prodavati jeftino politikanstvo i do kraja odradite posao koji treba, bez jeftinih finti o dva stadiona. Jer Brodarica će se izgraditi. Unatoč skepsi dobrog dijela javnosti, čak opravdanoj, kao da je jedno infrastrukturno obećanje propalo. Ali ovo neće, jer ne smije. Hajduku treba stadion, nažalost ograničenja Poljuda su takva da on nikad nije ni bio nogometni hram, niti ga je moguće u to adaptirati. Koliko god dio ljudi emotivno bio vezan s njim, s tom lokacijom i onim otvaranjem eksterijera kad se niz Ulicu Hrvatske mornarice spustite dolje.
Di su pare, ponavljati će kritičari, ne shvaćajući trenutak u kojem se nalazimo. Prije svega, sve osim javno-privatnog partnerstva bilo bi krivo za Brodaricu, a ulagača će biti. Rijeka tako misli graditi svoju Kantridu po drugi put, a što mislite u kojem će gradu biti lakše naći ulagače? Samo jedan statistički podatak koji će poslužiti za ovo: Split ima 5-6 puta više turista, noćenja i zarade od turizma. Da ste ulagačka kuća sa stotinjak milijuna eura za ulaganje, koji bi od ta dva grada odabrali? Da ne istaknem porazni podatak da bi konferencijski centar u sklopu novog stadiona bio prvi takav objekt u Splitu, otužno je to.
Uzet će se i dio javnog novca. Istina. Politika je u preizbornoj godini, lova se baca na sve strane, Dinamo će dobiti svoju porciju za još jedno ulaganje u onu vreću bez dna kod Maksimirske šume. I koliko god će lokalni moralizatori kukati koliko je to vrtića, novac mora dobiti i Brodarica. Dapače, ukoliko dođe euro manje nego za Maksimir treba dizati bunu. Centralizam ionako ubija Hrvatsku, neće valjda sad još i na stadionu udariti po Dalmaciji i Splitu. Iako, ne čudite se, rađe bi oni gore više uložili, taj je stadion oduvijek bio sisaona javnih sredstava. U Splitu su ljudi luđi, postoje kontrolne skupine koje će paziti da niti jedan euro ne ode sa strane. Ne možeš krasti od Hajdukova stadiona, neke granice tu postoje.
Za kraj je tu i pitanje simbolike. Jer grad Split je u nekoliko navrata zajebao Hajduka sa stadionom. Imao je klub svoj Plac u samom centru grada, samo razmislite koliko bi to danas vrijedilo, dalo bi se i stadion i kamp izgraditi samo od vrijednosti onog terena. Ali uzet je Hajduk, sud je zaključio da se radi o gradskom terenu, iako su ljudi onih davnih dana svoje terene darovali Hajduku, a ne gradu. Doduše, koji su ljudi bili u i oko Hajduka tih godina dok je bio spor možda je i bolje da nije otišao klubu.
Zajebao je grad Hajduka s Poljudom i nakon privatizacije. Jedan dio vlasništva grad je dobio na ime 30-godišnje koncesije koju je dao klubu za korištenje stadiona. Uz obvezu da se iz gradskog proračuna ulaže u održavanje i obnovu. Gotovo desetak godina Split ništa nije ulagao u to, situacija se mijenja tek dolaskom Andre Krstulovića-Opare na gradonačelničku poziciju. Njegovu praksu nastavio je kasnije i Ivica Puljak. Prvi gradonačelnici koji su ispoštovali ugovoreno.
Dakle, moralna osnova za Brodaricu postoji. Ekonomska također, čak kad se na stranu stavi sama zarada od utakmica na tom mjestu. I vrijeme je pravo, gledano i ulagački i sa strane političke klime. Možda je vrijeme za manje žuganja.
