Prije 22 godine, točno na današnji dan osnovan je Centar za beskućnike Split. Dobri duh grada Splita, udrug MoSt stvorila je preduvjete da se ovdje najbolje odnosi prema beskućnicima u čitavoj državi, a usudili bi se reći i puno šire od granica Hrvatske. U ovih 22 godine valjda nije bilo ugrožene skupine s kojom nisu radili. Kojoj nisu pokušali pomoći. I integrirati u društvo. Često to zaboravimo svi, nije dovoljno dati pomoć, treba ljude i integrirati, da se osjećaju članovima društva, a ne izopćenicima.
Đordana Barbarić i Dado Lelas dobri su duhovi i pokretači udruge koja je kroz godine stavila jedan pečat na onaj Split kakav želimo da bude. Imali smo razgovor s Đordanom, pročitajte ako niste, ma i ako jeste, možete još jednom, isplati se. Nadam se da ćemo i s Dadom uskoro popričati. Jer najbolje se kroz njihove riječi vidi koliko je MoSt bitan. Za sve nas. I koliko je pitanje beskućnika pitanje svih nas. Jer ono kako se odnosimo prema onima koje život nije mazio zapravo definira kakvi mi jesmo. A Split tu pokazuje da ima dušu.
Sad moram malo i osobnog staviti. Jedan od razloga da se iz Zagreba vratim u Dalmaciju nekako je bio i MoSt i sav njihov rad s beskućnicima. Taj dojam da neki dobri ljudi rade nešto dobro ulijeva vjeru u čovječanstvo, pa zašto onda ne živjeti tu negdje, gdje znaš da ima dobra. Šokiralo me malo kad smo tamo krajem 2019. godine dogovarali da tadašnja redakcija Splitskog dnevnika skuha jednu večeru beskućnicima. Šokiralo me da je navala na kuhanje večera, da se to moraš tjednima unaprijed dogovoriti, tako su razvili taj divni sustav da sam morao ostati zapanjen.
Stoga, sretan 22. rođendan Centru za beskućnike. Nečem za što bi bilo bolje da nema potrebe da postoji, ali koja je nužnost. Nažalost. Koji je nešto što čini Split boljim i ljudskijim. Ali i sve nas čini boljima, ako se potrudimo pomoći.
