Nije bilo nikakve reakcije niti suradnje drugih vozača. Mislili su vjerojatno na svoju guzicu. Da je netko drugi bio, u minutu-dvije bi ga izvukli i možda bi čovjek i danas bio živ.
Priča tako jučer u mikrofon RTL-a Stelio Simichich, jedini koji je priskočio u pomoć onom jadnom Riječaninu kojeg je bujica odnija i utopila u večeri onog potopa. Ne možemo se ne zapitati, kako čovjek može biti takav? Gledati nečiju agoniju i sjediti u vozilu, nespreman pomoći?
Gdje je nestao onaj instinkt da odmah pomogneš čovjeku kojem je pomoć potrebna? Ona egzistencijalna pomoć, život ili smrt situacija. Kako netko može doći doma znajući da nije pomogao u toj situaciji?
Tužno.
