Slučaj Roberta Jarnija je na dva dana maknuo iz fokusa čak i slučaj Ivana Turudića, kojeg su jučer kolege suci prijavili za kršenje sudačkog kodeksa. Tragično je to samo po sebi, i dokazuje koliko smo u Hrvatskoj stigli do Orwellovih postavki iz 1984.-e.
A koliko smo u Lijepoj našoj svi skupa lagano prošvikali možda najbolje pojašnjavaju reakcije iz Španjolske, gdje su listom zgroženi zbog razloga koji je doveo do smjene Roberta Jarnija. Baš kao što bi bili zgroženi činjenicom da se Turudića bira za šefa DORH-a, ali jebiga, Ture nije zaigrao za španjolske klubove ni sudove.
Da odmah riješimo taj pravni problem – Robert Jarni, ukoliko odluči ima na bilo kojem sudu na svijetu pravo tužiti tzv. HNS zbog nezakonitog otkaza. Naime, problem tzv. HNS-a, kao i većine HDZ-om upravljanih sustava jest što im užasno fali znanja o bilo čemu. Pa su tako mrtvi hladni u priopćenju napisali kako je razlog za otkaz Jarniju – njegovo navijanje za neki klub.
Isto tako su mogli napisati da mu daju otkaz jer voli muškarce ili ne glasa za HDZ. Pravno bi to bio jednako validan argument.
I naravno da se sav normalan svijet zgraža, nikome na svijetu ne bi palo na pamet problematizirati navijanje za bilo koga i bilo kad. Evo, da ste jednog od španjolskih reprezentativaca jučer pitali za koga navija, on bi iz sasvim validnih razloga, jednakim Jarnijevima rekao da navija za Dinamo, a ne za Betis. I apsolutno nitko u Španjolskoj to ne bi niti primijetio.
Poanta je da ni Jarnijeva izjava nije baš bila primijećena dok je se nisu uhvatili Dinamovi novinari i dok Brunči Petković nije izlanuo uvredu prema Robertu Jarniju, a onda još prisnažio uvredu prema (pazi sad) svim Hrvatima koji ne misle kao on: “Ako si Hrvat, a navijaš protiv Dinama onda si klaun”.
I u normalnoj zemlji bi i to prošlo ispod radara, jer koga boli veseljko što tamo neki gurač lopte uopće misli o bilo čemu, ali u Hrvatskoj postoje određena pravila i dužnosnici su shvatili da je Brunek iskočio iz tračnica, pa je trebalo to popeglati. Kako – pa tako da spasimo vojnika Brunu umočivši kaplara Robija u blato.
I sve bi to još bilo lako da se u javnosti s tim sprdamo, da se rugamo koliko smo idiotska zemlja postali kad nam je postalo važno tko za koga navija i što govore nogometaši, ali svatko o tome ovih dana ima svoje mišljenje i shvati čovjek da je ovdje to doista – važno.
A važno je jer vam već desetljećima ispiru mozak. Počelo je još tamo odavno, kad su komunisti uvjeravali sve i sva da je predstavljanje države sveta stvar, da je jedinstvo najvažnije, da se u svetinje poput Tita, partije, bratstva i jedinstva – ne dira. I tko misli drugačije, daleko mu kuća. Ili Goli Otok.
Pa smo naivno mislili kako će to proći kad se riješimo jugoslavenskih okova i jedne partije koja nameće što i kako misliti, ali trebalo je krenuti s prvobitnom akumulacijom kapitala (koja još traje) pa se samo zamijenilo svetinje za opću upotrebu. Sad su svetinje predstavljanje nove države, domovinski rat, Franjo Tuđman, crkva i sve ono o čemu je neuputno govoriti s upitnicima, postoje samo aksiomi. E da, i jedinstvo je i dalje užasno važno.
I ne dao ti Bog da kažeš da je svaki rat zapravo grozna i prljava stvar, u kojoj uz one ispravne i prave koji u njega odu iz ideala, ide i hrpa ubojica, pljačkaša i nasilnika koji koriste prigodu za nekažnjeno ubijanje, pljačkanje i silovanja.
Ne dao ti Bog da kažeš da je Franjo Tuđman samo lošija kopija diktatora Tita.
I ne dao ti Bog da kažeš da su Francek i ekipa rat iskoristili da bi se obogatili i da njih za Hrvatsku i sve te svetinje zapravo – boli veseljko.
Ali vjerovali ili ne, ovih dana sve to još nekako može proći, kad takve stvari kažeš dobit ćeš etiketu komunjare, jugonostalgičara ili nešto slično, iako i o onom starijem ratu misliš navlaš isto, a u istoj rečenici si uvrijedio Tita i Tuđmana.
Ali ako se zadnjih godina takneš u repkicu, alias repstaciju, e onda si – neprijatelj svega Hrvatskoga, Orjunaš i treba te satrat sa zemljom.
A znate zašto je to tako, zašto je pao intenzitet uvreda za one koji propituju Domovinski rat ili Franju Tuđmana, a intenzivirao se ovaj s repkicom i novovalnim nogometnim svetinjama i jedinstvom?
Pa zato što im je devedesetih Domovinski rat bio pokriće za sav kriminal, a sad im je nogomet glavna peračnica opljačkane love. I ne valja puno čačkati po tome.
Mislite da je slučajno da se u svim aferama oko pravosuđa i kriminala nekako spomene i Mamić? Mislite da je on bio važan jer je vodio Dinamo do uspjeha?
Naivni ste ako tako mislite.
Baš kao što ste naivni ako mislite da je važno vjerovati u svetinje i da je važno pripadati masi koja skladno cvrkuće o svetinjama i jedinstvu. Jer ima nas koji ne žele biti u jedinstvu s kriminalcima koji ostalima prodaju svetinje, a sebi zgrću lovu.
Neka njima jedinstva u Remetincu gdje im je mjesto, a mi ostali onda možemo živjeti recimo kao Španjolci. Gledati dobar nogomet i da nas boli veseljko tko za koga navija.
I za kraj da spomenemo i to, jer neminovno će biti i takvih komentara – razdvajanje sjevera i juga, za koje će nas netko prigodno optužiti. Iskreno, boli nas veseljko za sjever i jug. Tu priču redovito započinju oni koji imaju financijskog interesa u tome da sjever i jug budu razdvojeni.
Sva ta krivo usmjerena mržnja je poticana od likova kojima ona treba da bi pokrili svoj kriminal i svoju zaradu. Samo to je bitno, nemojte to nikad zaboraviti.
Nakon što smo se riješili pionira, koji su za sovjetske komsomolce bili male bebe, a protekom godina postali čisto ruganje, dobili smo generacije koje su ispranije od sovjetskih uzora, jer nikad ne propituju dogme koje im se nameću, a to je jedini poraz.
I kao pravo stado se propinju na svaki spomen jedinstva. I čude se kad im se Španjolci čude.
A sve ovo skupa bi trebala biti jedna obična – netema.
Tema bi trebalo bit imenovanje jednog notornog frenda osuđenog kriminalca na najvažniju funkciju u pravosuđu, tema bi trebao biti kriminal partije na vlasti, tema bi trebalo biti otimanje institucija i propadanje pravne države.
Ali zamahnut će oni opet nekom zastavom i svi će skočiti kao jedan. Jer svetinje.
