Članak kojim smo najavili buru koja će se podignuti nakon najave da postoji sigurnosno izvješće koje teško kompromitira Ivana Turudića smo prekjučer zaključili sarkastičnom rečenicom o pajdašenju sa Zdravkom Mamićem, jer zapravo je poprilično nejasno kad je to u ovoj zemlji postalo uopće prihvatljivo da se suci druže s kriminalcima.
I bilo bi potpuno nejasno kad ne bismo bili upoznati s činjenicom da Hrvatskom upravlja stranka koja je i sama pravomoćno osuđena za korupciju, da je cijeli državni (a tu spada i represivni) aparat premrežen njihovim kadrovima i da je korupcija u ovoj zemlji pravilo a ne eksces.
I toliko smo oguglali na sve to da se glasove neovisnih novinara i oporbe koji su na sve ovo upozoravali i ranije gasilo lakonskim i besmislenim rečenicama poput one – “Što se tiče odnosa s Mamićem i Rimac, Turudić je to odavno pojasnio”.
E pa nije.
Naime, od jučer smo doznali da je sudac Turudić, ajde, nećemo napisati lažov, jer to ne bi bilo zgodno, već osoba koja ima vrlo kreativan odnos prema istini.
Iz onoga što je jučer objavio Zoran Milanović je očito da je Turudić s Mamićem imao niz sastanaka nakon što je ovaj pušten iz pritvora s jamčevinom. Pa su se noću vozili satima po gradu.
Jutarnji list je onda objavio Turudićevu prepisku s Josipom ex Rimac, dugogodišnju prepisku, iz koje se bez velike detektivske rekonstrukcije da zaključiti da su bili u prisnim odnosima, da su se sastajali redovno i da su se sastajali baš onda kad bi protiv njenih pajdaša s kojima je zajedno optužena bio pokrenut neki postupak.
Da skratimo – laičkim i uličnim žargonom rečeno, Ivan Turudić je gadno umočen. I doista nije jasno kako je taj tip (da citiramo Predsjednika) uopće sudac, a kamoli kandidat za šefa DORH-a.
Bilo bi upravo nevjerojatno da nakon svega AP i dalje inzistira na njegovom izboru, a još bi bilo nevjerojatnije da HDZ-ovi partneri dignu ruku za tako nešto par mjeseci prije izbora.
Iako ne treba podcijeniti HDZ, a ni njegove birače. Naime, često čujemo čuđenje kako je uopće moguće da se za funkcije biraju likovi koji su toliko umočeni.
A stvar je zapravo pogrešno postavljena – ne biraju oni njih usprkos tome što su umočeni, nego baš zato što su umočeni.
