Još jedna utakmica Hajduka nakon koje navijači imaju dojam da su radili u rudniku 90 minuta. No, hajdemo secirati što se događalo.
Prva je stvar da je Hajduk zbilja bio izrauban sastavom. Treći desni bek je na toj poziciji, drugi desni bek na lijevoj strani, Krovinović je morao zakrpati šesticu, Nikola Kalinić je morao u vatru veći dio utakmice, a Kalik je izigravao desno krilo. Teško da će se i na pripremnim utakmicama dogoditi ovakav sastav. Jasno je da je igra morala doživjeti transformacije zbog ovakvog sastava, prije svega se odustalo od bilo kakvog oblika visokog presinga, okidača te igre si morao pomaknuti na zadnjeg veznog gdje ne može zapravo sudjelovati, a prvi je nastup imao i Brekalo, nakon tri-četiri treninga ne može sigurno pohvatati pravila kod visokog presinga. Gledano iz tog kuta, remi nije neuspjeh. Gledano iz onog da loviš titulu neriješeno je uvijek lošije od pobjede.
Druga zanimljivost se tiče bekova i sportske politike. Mikanović kad se vraćao u Hajduk bio je zamišljen kao zamjena za Lovrencsicsa. Hajduk je u međuvremenu došao do još bolja dva desna beka. Ako u konstelaciji kad ti nedostaje jedan desni bek i dva lijeva nema mjesta za mladog Hrgovića onda bi mnogo logičnije bilo ga pustiti na posudbu, da stvarno igra, a ne bude stavka u zapisniku. Mikanović je jučer bio onaj igrač kojeg Osiječani puštaju da dolazi visoko, smatrali su da nema opasnosti. Uz to je ponovno širio nervozu, nešto s čime pretjeruje u posljednje vrijeme, a i sukrivac je za gol, jer je jednostavno pustio Miereza nakon šuta Lovrića. Možemo tu raspravljati i o opravdanosti odluke da jednog od najopasnijih igrača na prekidima u takvim situacijama čuva baš Mikanović.
Treće je da je Nikola Kalinić pokazao da je za HNL još uvijek klasa. Spremno je uletio na 70 minuta, uzeo kapetansku traku i čitav susret se dosta dobro hrvao s Osijekovim halfovima, uzeo je osam od 14 duela, podijelio nekoliko dobrih lopti, skupa s Pukštasom glavom udario loptu koju je Uremović na kraju spremio u gol. Kritika mora ići za igru Hajduka, kad imaš Kalinića u sastavu želiš podignuti broj centaršutova u kazneni prostor. Na kraju je Osijek imao jedan centaršut više.
Četvrta stvar je da su dva člana prvog sastava u nastavak sezone ušli u lošijoj formi nego su bili jesenas. Prije svega se to odnosi na Šarliju, koji ne odaje sigurnost u ova dva susreta kao što je to bilo u prvom dijelu sezone. U nekoliko navrata je Uremović morao vaditi kestenje iz vatre. Drugi u lošijoj formi je Pukštas. Jeste, i dalje je to američki robot koji će igrati i s pola organizma na traumatologiji, i dalje će ući u pokoju priliku, no to je sve on već dosegnuo i ranije. Sad se očekuje dodatni iskorak, a za sada to u igri ne pokazuje. Teško se oteti dojmu da bi morao biti malo prljaviji u duelima, koliko god to loše zvučalo. On je baš sportaš, pokušava sve po pravilima, a to nekad ne ide, pogotovo u ovoj ligi.
Peta zanimljivost je da je Filip Krovinović odradio odličan posao prinudno na zadnjem veznom, bilo ga je svugdje, krpao je rupe, vezao igru koliko može. Jer, očekivano, u gradnji od zadnje linije ga je Osijek markirao, kad nema ni Žapera u sastavu bilo je jasno kako usporiti Hajdukovu igru. Počeo je doduše nakon 75. minute padati u igri i on, a na kraju je to pokrivanje širokog prostora dovelo do toga da ga Lovrić jednostavno izbaci kod šuta iz kojeg će se na kraju izroditi gol za domaćine. No, to je bio niz loših postavljanja Hajduka gdje je jednom dijagonalom Nejašmića obrana bila ozbiljno rastegnuta. Inače, Krovinović je baš pokrivao Nejašmića kod te dijagonale, to govori dovoljno o tome koliko je terena pokrivao.
Šesto je da se stekao dojam kako je Karoglan zakasnio s izmjenama. No, isto tako je neupitno da izmjene nisu donijele neki impuls. Pogotovo je zakazao Benrahou koji je odmah po ulasku imao tri-četiri krajnje loše odluke na terenu, od kojih su neke stvorile i ozbiljne probleme obrani. Za ovu utakmicu može postojati opravdanje, stvarno je roster bio unakažen kartonima, ozljedema i bolešću, ali pravilo pet izmjena je promijenilo nogomet, igrači s klupe danas imaju mnogo veći utjecaj na krajnji rezultat nego li je to bilo u proteklim desetljećima.
Sedma zanimljivost je da ne možemo ne spomenuti suđenje. Čak ako i po strani stavimo promjenu kriterija posljednjih desetak minuta. Ali situacija s poništenim golom Osijeka je nevjerojatna. Na svim snimkama i fotografijama vidi se da Pajač nije mogao ne vidjeti Nejašmićevu ruku, ne jednu nego obadvije. Pa čak i odlaženjem odmah na monitor sudac je naznačio da je vidio da je nešto suspektno. Ali VAR bi trebao biti pomoćni alat, a ne da on sudi, ako suci ne vide onako očigledna igranja rukom, pa zašto ih se ima na terenu?!
Osma stvar je da Hajduk ne izgleda uvjerljivo ova dva susreta u nastavku sezone. Protok lopte je spor, posjed kad se ima je jalov uglavnom, malo se ulazi u velike prilike, a odjednom je i branjenje prekida postalo problematično. OK, protiv Osijeka je broj dugih lopti bio na prihvatljivijoj razini, na 62 komada. Iako je i to puno više od prosjeka koji je ekipa imala pod Karoglanom na jesen (s izuzetkom onog dvoboja u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive, kad je očajan zamrznuti teren uvjetovao mnogo dugih lopti). Ima tu objektivnih činjenica koje dovode do ovoga, nedostatak lijevog beka prije svega, ljevaka općenito, jednostavno nema tko širiti igru na tu stranu, teren je skučeniji automatski. I svakako se mora kazati kako je protiv Osijeka to izgledalo nešto bolje nego protiv Rijeke. Ali daleko je to od optimalne igre.
Deveta zanimljivost je da Hajduk ipak sve još uvijek drži u svojim nogomama i ima ogromni potencijal, definitivno nije na vrhu svoje igre. Brekalo je nakon par treninga, igrajući gotovo isključivo na osjećaj, jer samo tako i možeš u tako kratkom vremenu, pokazao da će biti ogromno pojačanje. Pogotovo kad se vrati Livaja, koji će mu otvoriti prostor, ali i shvatiti neke njegove ideje koje suigrači jučer nisu dobro akceptirali. Ma već protiv Belupa sa Sahitijem koji će mu stvoriti dubinu na kontra strani će Brekalo biti još bolji. Ono gdje je posebno oduševio je taktička odgovornost, čovjek je imao četiri uspješna starta, kao da je branič, očigledno je u Serije A stekao taj dodatni dio igre. A ono što će se morati popraviti je donošenje lopte do prednje linije, ubrzati i olakšati taj proces, jer sad to djeluje kao gušenje. I tu je potreban najveći napredak.
