Prošlo je više od mjesec dana od incidenta na Desincu, kada je policija pucala na navijače Hajduka, istraga još uvijek traje, interes šire javnosti za ovaj slučaj pogazile su fotografije računa iz jadranskih ljetovališta, tijela vlasti kao da se i trude sve nekako baciti u zaborav. Ljeto ne trpi tako teške teme, važnije je zaraditi novce od turista.
A to je loše, na Desincu se dogodilo nešto bitno za čitavo društvo. Države u kojoj policija puca protiv pravila po jednoj osobi, a kamoli po mnoštvu, nikako nisu dobre. Hrvatska zapravo od svog osamostaljenja muku muči s civilnim nadzorom policijskih djelovanja, postoji već više od trideset godina lobi koji se uspješno odupire smislenom nadzoru.
Pomalo je bizarno da je veći dio vremena uspješniji civilni nadzor nad tajnim službama nego li nad policijom. Takva situacija dovodi do toga da odjeli zakonitosti postupanja izuzetno rijetko zaključuju da je došlo do policijskih propusta. Otkad mobiteli imaju dobre kamere to se ipak nešto češće događa, ali jasna je koincidencija jednog i drugog, što nije snimljeno, nije se dogodilo.
Poteškoća policiji s Desincom je pucnjava iz vatrenog oružja. Nju se ne može ignorirati, ima i ozlijeđenih i propucanih, a pravila upotrebe vatrenog oružja dosta su precizna. Svode se u ovom slučaju na to da je policajcu koji je pucao direktno bio ugrožen život, u konačnici samo to objašnjenje može ga ekskulpirati odgovornosti za krivu upotrebu pištolja. I jasno je da je to dio koji je različit kod navijača i policije.
Dok jedni tvrde da su pasivnom silom pokušali proći kroz policajce prema benzinskoj, dakle koristeći prije svega brojnost, policija tvrdi da su ih žestoko napali. Same snimke početka sukoba, kao i ispaljivanja metaka, policija nije objavila u javnosti. Dapače, na pravoj tiskovnoj konferenciji kazali su da to nije niti snimljeno brojnim kamerama na benzinskoj u Desincu. Ministar Božinović naknadno je kazao kako su “sve bitne snimke dostavljene tužiteljstvu”, ne odgovarajući direktno jesu li ipak pronašli zabilježene detalje početka incidenta.
Treba se dotaknuti i reakcije javnosti. Veliki broj ljudi zapravo je čak i uživao u tome da se pucalo na ljude. Jer, to su huligani i to su zaslužili. Opravdanje za policiju nalazile su i neke osobe koje inače ističu policijske brutalnosti prema migrantima. Iako je jednostavno: nitko nenaoružan ne bi trebao i ne bi smio biti upucan. Čak i na Divljem zapadu je vrijedilo pravilo “revolver na revolver”, nisi mogao nekoga iz čista mira upucati.
Zbog toga je obveza Tužiteljstva da do temelja razjasni ovaj slučaj, a pogotovo da sazna je li istina da je dio policajaca vikao da napokon mogu tući tovare, jer onda se tu priča i o govoru mržnje. Koji je u ovoj situaciji dugoročno možda i opasniji od onih ispucanih metaka, jer može stvoriti vrtlog nereda. Zbog toga ćemo periodički slati upite ŽDO Velika Gorica dokle su stigli s izvidima i istragama.
