Jučer je kroz medije prostrujala vijest o tome kako je predstečajni postupak u splitskom Brodosplitu obustavljen, a Jutarnji list je objavio i samohvalu šefa DIV-grupe, vlasnika splitskog škvera koji je za medije rekao da je dao osobna jamstva i osobne zadužnice da bi se račun deblokirao.
Naravno, to je vijest koja bi trebala radovati, jer propast škvera je jedan od najvećih poraza u povijesti grada Splita i hrvatske države općenito.
Je li ovo samo još jedan od trikova iz poduzetničkih rukava ili sustavno rješenje problema, ne možemo znati, ali možemo uglavnom pretpostaviti. Naime, osim balona koji se puštaju s pričom o američkim fondovima koji će uložiti velik novac, ništa konkretno nismo čuli o sustavnim planovima za buduće financiranje.
Kao i uvijek, nećemo pokušati ulaziti preduboko, nemamo resursa za to (za sada), ali vas u svakom slučaju i ovaj put upućujemo na tekstove kolege Damira Tolja u Slobodnoj Dalmaciji.
Ono što nam baš jako bode oči jest činjenica da se ova vijest jučer pojavila nekako stidljivo na portalima, bez velike pompe, a ono što je još znakovitije jest – šutnja političara.
Koja traje već više godina, ni gradska ni županijska, a posebno ne državna vlast se uglavnom osim sporadičnim floskulama ili efemernim rečenicama o temi škvera – ne oglašavaju.
A i zašto bi, riječ je samo o nekad najvažnijoj industrijskoj grani za regiju, riječ je o firmi koja je praktično hranila pola jednog grada i pripadajuće mu regije.
Ali problem je što je taj grad Split, a regija Dalmacija.
I u tom trenutku, jasno je da su to oni ionako zaslužili, neradnici i problematični probisvjeti. Neka ih voda nosi. Da, voda, šta hoćete uopće vi dolje s tim morem?
