Malo je poznata priča da je u Dalmaciji zrakoplovstvo kao dio tadašnjeg Zbora narodne garde postojalo mnogo prije nego li je službeno osnovano Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u prosincu 1991. godine. Naime, još na jesen 1990. godine pri 4. gardijskoj brigadi je osnovan Samostalni zrakoplovni vod, koji se sastojao od zrakoplovaca i padobranaca. Početkom 1992. godine zrakoplovci su priključeni HRZ-u, a padobranci su ostali pri Četvrtoj. Kako je svijet mali, kolegica s RTL-a je dijete jednog od tih zrakoplovaca te nam je ustupila fotografiju iz tog doba, iz Sinja 1992. godine. Na njoj se vide dvojica tada mladića u glavnom modelu zrakoplova iz tih sinjskih dana. Naime, zrakoplovci su uglavnom koristili ultralake letjelice koje su služile kao izvidnički avioni, ali su bili osposobljeni i za bacanje bombi, uglavnom kućne improvizacijske izrade. Udarni avion eskadrile bio je Utva 75, oboružan ručnim protutenkovskim lanserima. Ova je slika jedan od rijetkih neposrednih svjedočenja tog razdoblja u sinjskom i dalmatinskom zrakoplovstvu. I iako je jasno da je oznaka o “nevidljivom F 3,5” avionu pošalica, ima tu nešto i istine. Jer, ovaj je ultralaki zrakoplov bilo teško do nemoguće zamjetiti na radaru, tako da se zbilja mogao iznenada privući neprijatelju. Možda nisu bili izraelski F-16, ali su radili svoj posao.
Ova skupina ljudi koje su najranije pokrenuli Matko Raos, Goran Kovačević, Mladen Krstulović i Nediljko Ivačić možda i nije spominjana u javnosti koliko je zaslužila. Stoga ova fotografija koju je pribavila draga kolegica može samo donekle ispraviti te male nepravde.
