U subotu je svoj 20. rođendan proslavio jedan od najpoznatijih hrvatskih metal bandova Cold Snap.
Prvi su pozornicu zauzeli Graysoul, relativno novo ime na hrvatskoj metal sceni, a poveznica sa slavljenicima postoji u liku Daria Berga koji je ujedno i bivši član Cold Snapa. Momci imaju iskustva, glazba koju sviraju je moderan i žestok metal, a očito se radi o momcima koji dijele strast prema žestokoj glazbi. Za vrijeme njihovog nastupa je publika bila malobrojna, a svojih pola sata su solidno odradili. Možda je bilo i treme, možda je i zvuk mogao biti bolji, ali dali se čuti svakako i kvaliteta i potencijal, dojam su posebice ostavili izvedbom svog singla Fly.
Potom su na red došli momci iz Slovenije, odličan band i iskreno, meni osobno highlight večeri. Radi se o bandu Noctiferia, prvom slovenskom bandu koji je privukao svjetsku pozornost, koji je uz sve izmjene postava i trendova preživio dobra i loša vremena, a djeluje još od 1992. godine (kad su se zvali Emetica) te iza sebe ima nekoliko albuma. I naravno da se to iskustvo i vidi i čuje, kao posljedica brojnih nastupa s još poznatijom ekipom, primjerice, bili su u Tvornici 2009. godine predgrupa švedskim legendama In Flames. Izuzetno dobra komunikacija s publikom koja je postajala sve brojnija, žestoka svirka punih 50 minuta, setlista taman za zabavu. Eto, nema se što posebno izdvojiti.
Ali onda je došao dio večeri kojeg me i bilo strah…za taj treći band se Tvornica popunila, a radi se o partijaneru pod nazivom Pero Defformero iz Novog Sada, već 30 godina na sceni, a sviraju metal uz narodnu glazbu. Iako su me nakon nedavnog teksta o fenomenu narodne glazbe nazvali nacionalistom, vjerujete ovo nema nikakve veze s tim. Radi se samo i isključivo o osobnim preferencama. Dakle, ova dionica večeri je trajala sat vremena, a djelovalo mi je neopisivo dugo. Instrumenti su zvučali posve dobro, ali kad Pero krene s tim glasom…recimo samo da to nije bila glazba za moje uši. Ali s druge strane stoji činjenica da je gomila publike došla baš i očito samo zbog ovog izvođača. Sve pjesme su pjevali u glas. Peri moram odati priznanje za komunikaciju s publikom, čovjek je jednostavno rođen za pozornicu.
I konačno je došao red na slavljenike, mada se dio Tvornice ispraznio nakon Perinog nastupa. Prvo je izašao samo frontmen Jan Kerekeš, pozdravio i zapravo objasnio da zbog zdravstvenih razloga jedan član neće moći nastupiti (čovjek nema niti jedan bubreg, svaki dan ide na dijalizu i prije par dana je imao operaciju žila u ruci). To je jedan od onih trenutaka kad vam se svi vaši problemi automatski minimaliziraju i u sebi se potiho zahvalite se da ste koliko toliko zdravi. Jan je izgledno bio prethodno iziritiran upitima i komentarima o odabiru datuma proslave i izborom gostiju koje su pozvali, na što je samo rekao da bude svima jasno da je to bila jedina slobodna subota i da u svojih 20 godina nisu nikad nastupali subotom u Tvornici. I nakon tog uvoda je proslava krenula. Doduše, malo čudno gledajući scenu s omčama koje su visjele i bile su oko vratova i Janu i momcima. Srećom su ih negdje sredinom koncerta maknuli i lišili me konačno brige. Hit pjesma Revenge je posebno dobro naišla na reakcije publike, brutalna pjesma u svakom smislu, a izdvojila bi i novu pjesmu Serenity. Na pozornici se slavljenicima pridružio bio i Dario iz Graysoula, dvoglasje s Janom je bilo odlično. A da ste tek vidjeli uživanciju i banda i publike u tim posebnim metal momentima – wall of death i cicle pit. Sve u svemu, baš lijepa zabava, bio je tu naravno i tata Kerekeš, a na kraju je Cold Snap najavio da im novi album izlazi u siječnju.
I jedna mala primjedba za kraj, broj profesionalnih foto aparata i kamera po glavi posjetitelja je bio fascinantan. Čak mogu i razumjeti da su svi ti bandovi imali priliku i potrebu za svim mogućim video zapisima, ali sve ostalo mi je nejasno – čemu toliko foto izvjestitelja, em što ti ljudi ne uživaju u koncertu, em što stvarno postaju smetnja koju je teško ignorirati.
