Ukupno 93 objekta tokom jučerašnjeg dana zaprimila su dojavu o postavljenim bombama. Radilo se o 55 pravosudnih institucija te 38 trgovačkih centara. Očekivano, sve su se pokazale lažnima, ali su na neko vrijeme onesposobile rad tih objekata.
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović naivno je sinoć kazao kako već znaju iz koje je zemlje server s kojeg su poslani mailovi. Što je informacija korisna kao i brojevi lota od prošlog tjedna, obzirom da danas i umirovljenik i školarac znaju koristiti servere koji nisu vrata do njihovog stana. Ali dobro, zapravo nije na ministru da to zna, trebao mu je netko iz njegovih službi to pojasniti.
A sad da prestanemo svi u rukavicama biti, najvjerojatniji počinitelj ove serije prijetnji bombama su ruske obavještajne službe. Da, postoji izuzetno mala mogućnost da se iza ovoga nalazi pojedinačni domaći psihopat koji je krajnje sistematičan i marljiv, ali čak i u toj situaciji moglo bi se raditi o “korisnoj budali” za Ruse. Naime, nije neka tajna da je dosta teoretičara zavjera, antivakserskih fundamentalista te takvog svijeta navezano na rusko financiranje.
Teško može biti slučaj da su u ovom tjednu brojna ukrajinska veleposlanstva, uključujući i ono zagrebačko, zaprimili pošiljke s impregniranim životinjskim očima. Također, po Španjolskoj su se slala pisma bombe, na sreću bez ikakvih žrtava. A u hrvatskom slučaju bitan je kontekst. Jučer je, naime, bio sastanak sudaca Vrhovnog suda RH s ukrajinskim kolegama u Zagrebu. Nekako se čini dobrim povodom za iskušavanje terora od strane ruskih službi. Kad bi se trebalo procijenjivati vjerojatnosti, ona najveća bila bi da su ruske službe, dakle GRU i FSB prije svega, po Europi aktivirali svoje resurse i dali taj dašak hibridnog, asimetričnog i sveg onog modernog u ratovanju. Što je, doduše, znak da na vojnom i ekonomskom planu ne ide kako su očekivali.
U Hrvatskoj je sve ostalo na pokušaju jer netko očigledno nije napravio dobru socio-psihološku analizu našeg društva. Nerad sudova kod nas ne može izazvati šok i dramu, kao što bi to bio slučaj u nekim visokouređenim društvima. Zapravo je većini stanovništva bilo potpuno svejedno, djelatnicima na sudovima i onima koji su baš taj dan trebali upisati u zemljišne knjige parcelu jeste napravljena neugodnost. Inače bi mnogo veći udar na prosječnog stanovnika države bilo pražnjenje ovih 38 trgovačkih centara, ali pogodilo se da je jučer igrala Hrvatska na Svjetskom prvenstvu, što je bio razlog da nema uzbune zbog pražnjenja. Nisu Hrvati od onih koji u trgovačkim centrima gledaju nogomet.
Krajnji rezultat prijetnji jučer bio je takav da danas možemo s humorom pričati o ovome. No on o što se treba znati činjenica je da prijetnje u jednom trenutku mogu prijeći u djela. I to je ono što domaće obavještajne službe i policija moraju spriječiti. Odakle god serveri s prijetnjama bili.
