Prije točno 150 godina na današnji dan u Negovcu kraj Vrbovca rodila se Marija Jurić Zagorka, jedna od najvećih domaćih spisateljica, novinarki i urednica. Borac za ženska prava, protivnica mađarizacije i germanizacije Hrvatske te u konačnici jedna od onih osoba koja je puno zasluženo poštovanje stekla tek nakon svoje smrti.
Zagorka se rodila u relativno imućnoj obitelji, otac je imao svoj posjed, a bio je i upravitelj onog od baruna Raucha. No, zbog složenih obiteljskih odnosa i duševnih problema njezine majke, često je isticala kako nije imala sretno djetinjstvo. Uostalom, završeno je 1891. godine kad ju je majka natjerala da se uda s 18 godina za mađaronskog činovnika kojeg do tada nije bila niti upoznala. Tri godine je zatirao muž pisanje Zagorke, jer nije podnosio da nije mađaronski nastrojena, tako da je nakon toga sve završilo razvodom. Zbog svjedočenja majke u korist njezinog bivšeg muža, ostala je bez alimentacije, ali i stvari koje je donijela u brak.
Marija Jurić Zagorka čitav je život isticala kako je novinarka, iako je u povijesnim knjigama više upamćena kao spisateljica, prije svega po svom epohalnom djelu u sedam tomova “Grička vještica“, ali i recimo s “Kći Lotrščaka“. Zanimljivo, za vrijeme života nije bila cijenjena kao književnica, a veliku ulogu u tome ima i odnos prema ženskim piscima. Pa je tako čak niti njezine kolege pisci nisu podnosili. Em je bila žensko, em su njezine knjige imale dobru prodaju. Nitko nije presretan konkurencijom.
Iako je tako više zapamćena kao književnica, iz perspektive njezinog javnog djelovanja mnogo je bitnija njezina uloga novinarke. U koju ju je pogurao Josip Juraj Strossmayer. Kakva vremena, pisci protiv žena, biskupi ih potiču. On ju je preporučio “Obzoru“, u kojem je zbog duha vremena imala svoj osobni ured. Kako oni koji sa strane dolaze u redakciju ne bi vidjeli da je žensko. Pisala je, jasno, pod pesudonimom.
Isticala se preciznom detekcijom političkih odnosa Hrvatske i Ugarske, otvoreno se protiveći mađarizaciji. Zbog toga je čak znala biti i zatvarana, a kad je većina redakcije završila iza rešetaka zbog hrvatstva, jedno je vrijeme i sama uređivala časopis. Bila je i dopisnica iz nekoliko europskih gradova, konstantno zadržavajući tu antimađarosku i antigermanizacijsku crtu. Pokrenula je i prvi časopis samo za žene.
Zagorka je umrla 1957. godine u Zagrebu. Zagrebu čiji je kraj 19. stoljeća slikovito približila kroz svoja djela te je iz tog kuta bila svojevrsna nasljednica Augusta Šenoe. Punu afirmaciju i zahvalu za sva svoje politička, kulturna i nvoinarska djelovanja nije bila ostvarila za života. Ali je ostala kao pionir mnogih stvari na ovim prostorima.
