Evo nas opet, nedjeljom ne radimo pa da damo i pregled što je bilo jučer i kako smo to mi vidjeli.
Najbitnije čak i u čitavoj državi događalo se u Splitu, biran je gradonačelnik, a radilo se o izborima koji su gotovo izvjesni kao oni u HNS-u. Savezu, ne stranci, iako bi se i o tome dalo. Ivica Puljak imao je ogromnu prednost, stabilno je čuvao loptu između dva kruga, a Đogaševa nagla promjena retorike, pokušavajući u fokus ubuaciti klasične priče o crvenim i plavima, jalnuškim diletantima, pratizanima, ustašama i inim stvarima, jednostavno nije prošla.
I to zbog više razloga, prije svega Đogaš ne djeluje kao netko tko je vješt u tim desno-lijevim polarizacijama, drugo ni Puljak nije neka ljevica pa da mu se to lako lijepi ili ga provocira, a treće je da je Splitu puna kapa tih podjela. HDZ na kraju nije imao šanse, priča se iz njihova tabora da su na kraju bili sretni da su prešli 30 posto.
Završila je tako jučer dvotjedna epopeja koja je zapravo bila bespotrebna, i najrigdnijem članu HDZ-a bilo je jasno da će Puljak postati novi gradonačelnik. Ali eto, forma mora biti zadovoljena.
Jedino bitno za ovu stranku što jučerašnji dan donosi je potreba svođenja računa. Nezadovoljstvo u gradskoj organizaciji tinja, možda je to čak i eufemizam, nakon dugo vremena čuju se glasovi protiv Ante Sanadera, sive eminencije dalmatinskih HDZ-ova, ne štedi se ni Plenkovića, kojem je izgleda drago umivati stranku nestranačkim osobljem. Jer nakon Đogaša u Splitu na ministarsku poziciju u Financijama ponovno želi nečlana HDZ-a. Iako i taj brzi vakser ima putra na glavi. Ne može se kazati da situacija nema potencijala za biti zanimljivom.
Ostatak nedjelje se raspravljalo o tome kako je Pajač sudio finale superkupa i treba li Hajduku pojačanje. Pajač je sudio zanimljivo, nazovimo to tako, taj način u kojem svaki udarac ne nosi jednaku kaznu, iako su istog intenziteta. Javljalo se masu ekipe koja objašnjava da možda suđenje nije bilo vrhunsko, ali nije Hajduk odigrao dobro bar drugi dio, pa kako se onda buniti. Za takve ćemo iz sjećanja citirati svevremenske riječi Hajdukova navijača Mate Berama. To ti je kao kad ti je dite ebete, i onda ti je ok da ga tuku u školi, jer je ionako ebete.
I Ultra, svirala je Ultra (plesala? Izvodila? Koji je dobar glagol za to?), a John Vice Batarelo je iskazao nezadovoljstvo tim demoskim ritmovima koji dovode raspojasanu stranu mladost da se opija i drogira. I plaćaju političare i aktiviste kroz proračun, dodali bi mi ovoj litaniji. Stvarno nitko nije savršen.
