Pokret otoka reagirao je otvorenim pismom nakon što su na uvid dobili novi zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.
Naime, uvidom u novi prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama izuzetno su se zabrinuli za potencijalno ograničavanje korištenja pomorskog dobra, a osobito dijela koji se odnosi na morske plaže, njegovog ograđivanja te naplate koja bi ugrozila pravo građana i ostale javnosti na javno korištenje morskih plaža i drugih dijelova pomorskog dobra.
Njihovo otvoreno pismo, naslovljeno na premijera Plenkovića, ministra Butkovića i državnog tajnika Bilavera prenosimo u cijelosti:
“Pregledom novog prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ostali smo zatečeni
predloženim stavkama koje eksplicitno omogućavaju ograničenje opće upotrebe pomorskog dobra,
njegovo ograđivanje i čak potencijalnu naplatu ulaska na morske plaže diljem obale i otoka kojim bi se
svim građanima Republike Hrvatske, kao i ostaloj javnosti, onemogućilo neometano javno korištenje
pomorskog dobra i morskih plaža.
Smatramo dijelove prijedloga Zakona nedopustivima i potpuno kontradiktornim svemu za što smo se zalagali i komunicirali sve ove godine naglašavajući važnostzaštite našeg najvećeg društvenog, turističkog i gospodarskog potencijala – pomorskog dobra koji povijesno i kulturološki predstavlja iznimno važan resurs za sve naše građane i posjetitelje.
Prije 5 godina smo zajedno s brojnim dionicima u radnoj skupini za izradu prijedloga Zakona
zajedničkim znanjem i iskustvom razrađivali najbolje modele korištenja pomorskog dobra s osobitim
naglaskom na plaže. Svima nam je bio cilj zaštiti pomorsko dobro od devastacije, ograničavanja
pristupa i privatizacije te zadržati pojam javnog dobra kako bi svim građanima i posjetiteljima omogućili
neometano kupanje i odmaranje na našoj obali i otocima.
Odlaskom tajnice Vlade gđe. Maje Markovčić Kostelac na drugo radno mjesto, na žalost cijeli je proces naprasno prekinut te je tadašnji prijedlog Zakona nakon brojnih sati rada – završio u ladici.
Odnedavno ova je tema i odluka o donošenju novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama
ponovno aktualizirana te je formirana nova radna skupina u koju kao predstavnici građana i
organizacija civilnih društva nismo bili pozvani, unatoč našem kontinuiranom radu i zalaganju za
očuvanje pomorskog dobra i njegove javne upotrebe osobito po pitanju morskih plaža.
Prije nekoliko mjeseci smo ipak telefonski uključeni te je traženo naše mišljenje. No kako nam nije predočen novi prijedlog Zakona svoje smo komentare mogli dati samo generalno ponavljajući naš opće poznati stav – morske plaže u Hrvatskoj moraju ostati u javnoj upotrebi te nećemo podržati nikakvo ograničavanje njihovog korištenja.
Naravno da razumijemo potrebu za gospodarskim korištenjem pomorskog dobra, uređenje obale i podizanje kvalitete usluga na plažama, u lukama i na moru. No smatramo da se mora
pronaći način da pomorsko dobro ostane javno dobro te da svi budemo zadovoljni načinom
upravljanja.
Kao primjer dobre prakse g. Bilaveru smo poslali Pravilnik o gospodarskom korištenju
pomorskog dobra kojeg smo 2017. godine izradili sa Splitsko dalmatinskom županijom i koji je mogao
svima poslužiti kao primjer kojim se pronašao način pomirenja privatnog i javnog interesa prilikom
koncesioniranja morskih plaža.
Konačno krajem srpnja ove godine od državnog tajnika g. Bilavera dobili smo na uvid prijedlog novog
Zakona te upit da pošaljemo svoje komentare što smo u roku od nekoliko dana i učinili. Najspornijim
dijelom prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama smatramo Članak 11. kojeg
prenosimo u cijelosti:
(1) Na dijelu pomorskog dobra, sukladno ovom Zakonu, opća upotreba pomorskog dobra se može
ograničiti, a iznimno isključiti na određeno vrijeme temeljem koncesije, odobrenja za posebnu
upotrebu, davanjem prava na privremeno korištenje pomorskog dobra te davanjem luke otvorene za
javni promet na upravljanje lučkoj upravi.
(2) Ograničenjem opće upotrebe pomorskog dobra smatra se ograđivanje ili drugo
onemogućavanje pristupa dijelu pomorskog dobra sa ili bez naplate korištenja pomorskog dobra, kada
je takvo ograničenje dopušteno važećim ugovorom o koncesiji, ugovorom o posebnoj upotrebi ili
ugovorom privremenom korištenju pomorskog dobra te davanjem luke otvorene za javni promet na
upravljanje lučkoj upravi.
(3) Isključenjem pomorskog dobra iz opće upotrebe smatra se korištenje pomorskog dobra na
način koji potpuno ili djelomično isključuje opću upotrebu dijela pomorskog dobra, kada je takvo
isključenje dopušteno važećim ugovorom o koncesiji, ugovorom o posebnoj upotrebi ili ugovorom o
privremenom korištenju pomorskog dobra te davanjem luke otvorene za javni promet na upravljanje
lučkoj upravi.
(4) Stupanj ograničenja i isključenja pomorskog dobra iz opće upotrebe te svrha koja se time
ostvaruje, utvrđuje se odlukom o dodjeli koncesiji, odlukom o davanju odobrenja za posebnu upotrebu
te odlukom o davanju pomorskog dobra na privremeno korištenje.
Poštovani Predsjedniče Vlade, Ministre, Državni tajniče i svi drugi članovi radne skupine koji ste
odgovorni za pripremu prijedloga ovog Zakona pitamo Vas – da li ovim prijedlogom Zakona zaista
namjeravate ograničiti upotrebu pomorskog dobra odnosno morskih plaža za javnost, omogućiti
postavljanje ograda i naplatu ulaska na plaže?
Da li ste svjesni negativnih praksi susjednih zemalja, poput Italije, gdje su plaže većinom pod koncesijama ugostiteljskih i hotelskih objekata te se od brojnih ležaljki, suncobrana i drugih sadržaja ne može neometano pristupiti moru iako se prema Zakonu njihova javna upotreba pomorskog dobra ne smije ograničiti?
Pozivamo Vas da pregledate i uvažite komentare i prijedloge koje smo poslali na prijedlog Zakona te
obavezno predvidite mogućnost da se plažama i moru može pristupiti neometano, neovisno da li su
javne ili ne. Smatramo da se na plažama trebaju naplaćivati dodatni sadržaji poput ležaljki, suncobrana
i ostalih rekvizita no oni ne smiju ugrožavati i/ili onemogućavati neometan javan pristup moru i dijelu
morske obale.
Primjerom pravilnika SD županije kod koncesioniranih plaža definirano je da je nužno
30% površine ostaviti za javnu upotrebu te osigurati pješačke koridore kojima svi koji žele mogu
neometano ući u more. Praksa je pokazala da su na ovaj način zadovoljeni i privatni i javni interesi te
da poduzetnici i građani, na mjestima gdje se zakoni poštuju, mogu kvalitetno živjeti u suživotu. Svako
ograničavanje pristupa moru i pomorskom dobru je ugrožavanje ljudskih prava te će zasigurno
prouzrokovati niz negodovanja građana, javnih otpora i protesta što će dugoročno narušiti odnose u
zajednici i investicijski potencijal na obali i otocima.”
