Hrvatski dobitnik Oscara, Dušan Vukotić je 1977. godine režirao film “Akcija stadion“, Andrej Plenković je tada imao sedam godina, Marko Milić, glasnogovornik vlade još nije bio u planovima, jer njegov tada mlađahni otac Goran Milić je još bio uspješni novinar na RTV Beograd, a Nikolina Brnjac, ministrica sporta je rođena godinu kasnije.
I dobar je to film, a sjetili smo ga se ovih dana, jer baš je glasnogovornik Vlade RH, Marko Milić prije nekoliko dana na HRT-u izjavio kako Vlada “ide u izgradnju stadiona u Zagrebu“, te još rekao da se sad “stvorio politički i financijski okvir na kojem radimo, te u okviru konzultacija s Ministarstvom financija i Ministarstvom turizma i sporta radimo na tome da se pronađe financijski okvir kroz koji bi se izvršila ulaganja za izgradnju stadiona u Zagrebu na kojem bi igrao Dinamo i gdje igra hrvatska reprezentacija”.
Upitan o tome, Tomislav Tomašević, koji je rođen pet godina nakon Vukotićevog filma, je oprezno rekao da mu je to prvi glas da je vlada odlučila to financirati, ali načelno pozdravio takvu ideju.
Nikolina Brnjac, ministrica sporta, je jučer u Saboru na pitanje Dalije Orešković o gradnji stadiona rekla sljedeće: “Nitko nije rekao da se će preuzeti financiranje, nitko nije rekao da će se financirati samo stadion Dinama, niti bilo što drugo”.
Dakle, “Akcija stadion: the sequel“ je film koji se očito snima u studijima spin majstora, ali više u stilu serije “Lud, zbunjen, normalan“.
A svakome tko iole promišlja hrvatsku političku scenu je jasno da se radi o spinu, jer doista bi bio političko samoubojstvo u gradu u kojem je zbog potresa upitna statika mora zgrada, a pedesetak kilometara jugoistočno ljudi još žive u kontejnerima jer država nije u stanju obnoviti gotovo ništa – državnim novcem graditi stadion za profesionalni klub koji je, uzgred budi rečeno – paradigma netransparentnosti, da budemo sasvim fini u ocjeni.
I najlakše bi bilo sad udarati po gradonačelniku Tomaševiću, koji je rekao da neće imati posla s Dinamom dok se klub ne demokratizira, ili nekoordinaciji unutar Vlade Andreja Plenkovića, ali to doista nije tema, jer riječ je samo o spinu koji je glasnogovornik ubacio u eter znajući da će se javnost time baviti.
I doista se i bavila par dana, što je malo maknulo fokus s novih uhićenja u aferi oko plinskog biznisa, a mi smo te dvije teme čak uspjeli povezati.
Naime, kažu da bi stadion koštao oko 800 milijuna kuna. Kad se zbroji lova nađena kod onih umirovljenika i sve ono što je u toj plinskoj aferi promijenilo vlasnike, a sad je blokirano od strane države – dobije se otprilike ta svota.
I eto, vlada ubila dvije muhe – uništila korupciju i platila stadion.
Blago nama s političarima u ovakvom filmu.
Inače, 1977. godina je osim za hrvatski film, bila važna i za hrvatski nogomet. Naime, te godine je Zdravko Mamić napunio osamnaest godina. Ostalo je povijest.
