Liječnici najavljuju štrajk, jer ministar Beroš nikako da napravi ono što oni traže od njega, a premijer ih ignorira. Odnosno, ignorirao ih je do jutros. Što znači da će vjerojatno kao i obično, vrli šef vladajućih nakon što stvar eskalira ujahati u suton i riješiti problem. Barem naizgled.
I u pravu su liječnici kad ga prozivaju, jer svjesni su da se bez njega ništa riješiti neće. A on je jutros, sve dižući obrve – izvolio izjaviti kako će on malo se raspitati o tim liječničkim plaćama, jer neki imaju čak (zamislite?!) i veću plaću od samog premijera.
I nećemo se sad upletati u to da je premijer sebe očito stavio na neki pijedestal valjda umišljajući da je za štetu koju radi što svojim neradom, a što svojim radom zaslužio veću plaću od bilo koga, a posebno od ljudi koji doslovno spašavaju živote, nego ćemo spomenuti da primanja i plaća nisu ista stvar.
A liječnici, posebno oni na, uvjetno rečeno, nižim razinama rade praktično preko ruba pucanja i definitivno nisu adekvatno plaćeni.
Ipak, da bismo ugodili premijeru, malo smo istražili kako to izgleda na zapadu.
Recimo, britanski kolega Andreja Plenkovića zarađuje nešto više od njega. Odnosno, sad smo mi upali u istu pogrešku, isprika – ima plaću nešto veću od našeg premijera, kažu podaci – 6.286 funti mjesečno. Prosječna plaća kirurga u istoj zemlji je, kažu relevantni podaci – 6.550 funti mjesečno ili gotovo 300 funti više. Prosječna, što znači da puno kirurga zarađuje puno više od Plenkovićeg pandana iz Downing streeta.
U Belgiji premijer zarađuje dosta više – preko 18 tisuća eura mjesečno, a prosječna plaća kirurga je iznad 10 tisuća, oni vrhunski kirurzi zarađuju i preko 20 tisuća.
Danski premijer je na otprilike 19 tisuća eura mjesečno, a kirurzi u prosjeku oko 13 tisuća. Oni najbolje plaćeni i preko 30 tisuća…
Uglavnom, pretpostavljam da shvaćate poantu, vrhunski liječnici su svugdje plaćeni kraljevski, da ne kažemo premijerski.
A poanta priče nije čak ni u plaćama, jer iz ovih navedenih primjera je jasno zašto se mnogi naši liječnici tako lako i često odlučuju svoje znanje naplatiti negdje drugdje, nego je poanta u organizaciji rada. Naši liječnici rade u nehumanim uvjetima, svakodnevno ponižavani, a uz to u javnosti često imaju etiketu bahatih i korumpiranih sjecikesa.
Zato odlaze, a oni koji ne žele otići pokušavaju izboriti bolji status za sebe. Valjda će im premijer pomoći. Ili će i on preko granice u potragu za boljom plaćom, vrag će ga znati?
