Znate što mi liti smeta? Nema baš puno stvari, ali evo, s vrha glave, što bi rekli Amerikanci. Kad se kupaš na plaži od sabuna pa još tjedan dana nalaziš zrnca zlatne prašine po robi, kući, sebi… Kad dođeš ujutro na kupanje, na plaži ćikovi i šugamani, a ljudi nigdi. I kad se ljudi žale na skupoću i objavljuju račune po portalima s naslovima – nećete vjerovati koliko je ovaj Zagrepčanin platio škarpinu i bocu pošipa. No, postoje i drugi ekstremi.
Tako je prije par godina usrid sedmog miseca Milanović koji tada nije bija predsjednik, nego premijer, doša helikopteron na Hvar, popija koktel i prid kamerama slavodobitnije nego alkar Ivan Zorica utvrdija: Mogu vam reći da se ma otocima dobro živi. Pljuc, pljuni i prilipi. Na otocima se dobro živi.
Nije to imalo puno odjeka, smistilo se negdi između „znam kako vam je, i meni je pukla cijev u kupatilu“ i „idi se okupaj u moru“ te mnogih drugih briljantnih umotvorina koje u praksi pokazuju kako izgleda kad jezik radi bez pratnje mozga i kako je šteta što ne postoji više Feral, a s njime ni rubrika Greatest Shits.
Hvar u srpnju. Što nije doša na Vrgadu u drugom misecu, da vidimo što bi zaključija.
Uglavnom, počeši se di te svrbi. Di smo nekidan bili? Na otoku. Da sad ne pomislite da goripotpisana dupla vlajna nema sentimenta za vlaje, mislin da smo svi zakinuti. Samo otoci nemaju recimo opciju odlaska u grad/na kopno kad im šune, nego se zna kad je brod i kad je trajekt. Ostale su opcije prijevoz gliserom za hitne slučajeve i prijevoz helikopterom s Milanovićem, ali pretpostavljam da su obe podjednako odbojne.
I dođemo mi doli, udišemo mirise bora, smilja, brodskih para i mora. Kupamo se, jedemo, pijemo, uživamo. Vadimo sabun iz mudanata, družimo se s prijateljima, igramo briškulu i trešetu, lovimo ribu i bacamo je nazad u more jer morete zamisliti koliko je velika.
I onda odemo u dućan. Kupimo četiri mineralne, kruv panj i slaju. ispalo je zanimljivo kad smo skontali da su te tri stvari koštale 73,44 kune. Skoro deset eura. Pa smo odlučili kad dođemo doma kupiti te iste tri stvari u dućanu u kvartu. Isto ime, isti lanac, cijena ni blizu – 57,94 kune. Nije ni čudo da se jedan drugi lanac reklamira sloganom – iste cijene na kopnu i na otoku. Nije čudno ni da moja prija naručuje sve po susjedu iz Zadra. Ni da smo se nakon svega osjećali ka kruv. Panj.
