Čin prvi
Šezdeset tisuća eura. Toliko bi koštalo postavljanje Sonyjeve high-speed kamere koja snima 240 slika u sekundi i koja bi rješila mnoge dileme oko ofsajda u HNL-u, koji je zapravo redikulozna liga što se tiče onih famoznih crta koje iz kola u kolo pilaju živce ljudima. Iznos je to za deset kamera, koje bi se onda mogle postaviti na pet stadiona. Eto, ne tražimo uvođenje SAOT, poluautomatske AI tehnologije za ofsajd korištene na Svjetskom prvenstvu, ne treba nam tih 12 kamera po stadionu, dajte samo brze kamere koje neće imati mutne frejmove na kojima niti oštooki VAR suci ne mogu baš točno utvrditi trenutak dodira s loptom kod dodavanja. Niti očekujemo po stotinjak tisuća eura skupe kamere s tisućama frejmova po sekundi. Jasno, i dalje bi taj ljudski element kod povlačenja crta bio prisutan, ali bi ga se ipak smanjilo.
I nije da HNS nema novaca, njima bi ovaj iznos bio kap u moru. Stvar je želje, a nje nema. Nije neka pretjerana tajna da kad su radili interni natječaj za tehnologiju da je bio podešen da kamere televizijske produkcije mogu pokriti VAR potrebe. Jer, čemu dodatno ulagati? A oni skloniji urotama kazat će kako se time ostavila i mogućnost slobodnijeg sudačkog tumačenja i procjene.
A procjene su takve da je Goran Tenžera na Dalmatinskom portalu fino poentirao kako se u četiri ozbiljno dvobojene situacije koje je imao jedan klub svaki put presudilo u njihovu korist. Čak i mijenjajući mišljenje o potrebitom intenzitetu za sviranje penala. Kad u četiri situacije donosite različite odluke i one su uvijek u korist istog subjekta, tu se prestaje pričati o slučajnosti, već je riječ o trendu, koji baca indicije i prema namjeri. Pa onda daj platite bar neke tehnologije kako bi teže napravili ono što namjeravaju.
Nema želje.
Čin drugi
Posljednjih mjeseci Mirko Barišić je bio Maradona, a Dinamovi navijači obrana Engleske, koju je onda ovaj izvozao tako da će se i četrdeset godina poslije snimka puštati kako bi se ljudi smijali i divili. Tragikomičan je stav pojedinih Dinamovaca kako se pokazuje da marifetluka neće više biti, jer eto oni kontroliraju. To je kao ono kad ja sebe uvjeravam da ću kuću kupiti tako što ću dobiti na lotu. Samo što nisam.
Prvo su tražili demokratske izbore za skupštinu. Onda im je Barišić rekao “ne“, mogu polovicu, a polovicu će on. I koliko god takav prijedlog bio bezuman i van svake pameti, ovi pristanu. Ne znam samo zašto se nije išlo po trećinama, trećina navijači, trećina Barišić, a trećina Gordan Jandroković. Zašto Jandroković? Pa zašto ne, čovjek dobro pleše na tehno, i to valjda može biti referenca, kako je krenulo. A ako je bitno iskustvo, onda treću trećinu dati Joži Manoliću. Cinici bi rekli da bi onda svejedno bilo manje starih udbinih kadrova u toj skupštini.
No, dobro, onda je stari Mirko zajebao navijače i za tu polovicu, rad na novom statutu bačen je u ropotarnicu povijesti i sad se više ne spominje. Poput kakvog srednjovjekovnog sirotana na vratima dvorca lokalnog vlastelina navijači su onda pokorno tražili četiri svoja u skupštini i dva u nadzornom odboru. A onda je vlastelin rekao “neće biti po vašem, možete 2+1 dobiti“. I sirotani pristaše, daj što daš, gazda se smilovao. A sirotani krenuli plesati i objašnjavati svima kako su sada važni.
Kao završni dio humoreske, oni ta svoja tri sirotana postave onako, nema objašnjenja kako su odlučili tko će tamo ući. A puna usta demokracije. Teško se ne podsjetiti u ovom trenu kako je Torcidi od strane Keruma nudilo da sami odrede kojih sedam nadzornika žele. Ali je rečeno tada “ne“, išlo se na demokratske izbore, i unatoč svim dječjim bolestima koje svaka demokratska praksa u ovoj državi ima, pa i ona sportska, takva davna odluka iz 2011. godine dovela je do pročišćavanja jednog kluba. Čini se kako bi oni sirotani bez ikakvog problema u toj situaciji odredili sedam svojih i mirna Bosna.
Nismo svi isti.
Čin treći
Livaja se vratio u reprezentaciju, a to je portale Nove TV i RTL-a ponukalo da pitaju ljude što misle o tome, je li to dobra odluka. Razina idiotluka kod urednika koji se odlučuju na te i takve ankete je frapantna, na doktorskoj razini. U redu, takva sranja donose klikove, lijepo izgleda dati nadređenom one tablice iz Google Analyticsa, ali brate de imaj malo respekta prema samom sebi. Ako vam je do klikova, objavite isječke iz onog Severininog filma, je skoro dva desetljeća star, ali domaća publika je takva da bi svejedno serveri bili zagušeni.
No, kako to očigledno prolazi, pozivam vas da u komentarima glasujete koja je sportska redakcija ovih medija gora. Eto, da i ja idem malo prema klikovima, da se mogu pohvaliti ovoj dvojici šefova s portala da imam komentara više od Dvanaestog i da zaslužujem povišicu. Izbori su ovakvi:
A – gori je RTL
B- gora je Nova TV
C – isto sranje, drugo pakovanje
Kako god odlučite, stanje će ostati kakvo je.
Mediji su propali i ne rade svoj posao.
EPILOG
Nema želje. Nismo svi isti. Mediji su propali i ne rade svoj posao. Ove tri završne rečenice svakog čina sve vam govore što trebate znati. Da je samo jedna od njih netočna, bili bi u boljoj situaciji i u boljem društvu. No, nema želje, nismo svi isti pa je nekima sve OK za koricu kruha moći, i mediji na kraju koji bi mogli to iznivelirati svojim utjecajem su zapravo postali petparački reality show pod utjecajem visokih struktura.
Tako da je epilog taj da će se jedna mala luda skupina i dalje sama morati boriti za bolje društvo. Nema stajanja, tako nam je očigledno pao grah.
