Tri sata sam započinjao pa brisao ovaj tekst, jer kao cilj je bilo napisati što se sve događalo na marginama domaćeg nogometa zadnjih dana i tjedana, a toliko toga ima da zapravo čovjek ne zna odakle početi i kako sve zbrojiti, a da ne izgleda kao jedan veliki kupus na salatu. Pa krenimo stoga od kraja.
Sutra će u Gorici na terenu biti Dario Bel, sudac svijetleće glave za kojeg i dalje tvrdim, iako sam jednom morao pojesti nešto zbog njega, da je jedan od talentiranijih domaćih sudaca. Ali nikako mu nije bilo mjesto sutra u Gorici, nakon svega onog što se događalo s njim i Lekom. Delegiranje njega poruka je Hajduku i njegovim navijačima. “Bit će onako kako mi kažemo da će biti“. Doduše, moraju se nogometni gubernatori sjetiti i one kako ničija nije sjala do zore. A moraju i znati da u ovoj državi pamtećih zlatnih ribica navijači Hajduka su slonovi. Mi još Bebeku pamtimo ruku Vrsaljka, a prošlo je desetljeće od toga. Neće se ni ovo delegiranje zaboraviti, ne bojte se.
Kustić i Dalić proteklih su dana cmoljili nad sudbinom zbog ustaške zastave, prozivali su sve i svakog, otvoreno tvrdili da se radi o namjernoj sabotaži. Čak su između redaka ostavljali mogućnost da se tumači kako odgovorne drže one koji nisu jako zagrijani za reprezentaciju. Orjunaše, da se tako kolokvijalno izrazimo. Ali, avaj, Kustu i Dale zajebao njihov rabijantni stranački kolega, koji općenito voli te problematične znakove, a usput se znao i pošibati s policijom. Još je nedaleko od Dalićevog kraja, sad bi Osječani da baš žele mogli postavljati neke teorije zavjere, da se namjerno želi dovesti do situacije da u Osijeku nema gledatelja. Jasno, to zasigurno nije točno, kao što jednako nije bilo točno ono Kustićevo i Dalićevo i za što se još uvijek nisu ispričali i osudili svog stranačkog kolegu.
Kad smo već kod Osječana, oni su nekako dobro za sada prošli kad je discipliniranje u pitanju. Oni nakon onog masakriranja protiv Dinama vodstvu nogometa u Hrvatskoj samo nisu izgovorili da su im majke kurve, a očevi četnici. No, nitko još uvijek nije našao shodno kazniti ih za takav vokabular. Svjedoci smo da se Hajdukove igrače i djelatnike znalo kažnjavati za mnogo benignije verbalne delikte, ali eto, izgleda da je politička odluka da se Osijeka pusti malo ispuhati, morali su popiti metak za ekipu.
Kad smo već kod tih kažnjavanja, ti dvojni aršini zapravo su ih i koštali problema u Rijeci. Jer, nemojmo se lagati, HNS nije pokazivao neku nakanu kažnjavanja problematičnih simbola u natjecanjima pod njihovom ingerencijom. Osim kad treba kazniti Hajduka, ali to je jedna druga priča koja zapravo nema nikakve veze s tim simbolima. Nije prošlo niti mjesec dana kako su eto zaboravili zamjetiti natpis 88 kod Rudešovih navijača. Ljudi su doslovno simbolima napisali “Heil Hitler” i nikome to nije bilo problematično. Pardon, nisu vidjeli, a neće valjda kažnjavati na osnovu snimke. UEFA hoće na osnovu snimki, a čovjek će se vjerojatno čuditi zašto on ne može na stadion sa zastavom NDH dok veličanje Hitlera najnormalnije prolazi.
Svjedoci smo jednog pravog cirkusa u domaćem nogometu koji je nastao nakon što je Dinamo došao u poziciju knock downa. Sve se odjednom zakotrljao, suci su počeli nekako čudno suditi, disciplinarci pate od povremenog sljepila i gluhoće, šopingira se sve i svašta, pola klubova vjerojatno više nema pojma tko je u rosteru njihov, a tko posuđen. Temelji Mordora dobro su se protresli, ali ne treba se zavaravati, još uvijek oni imaju svoj sijaset crnih magija za iskoristiti. I neće se libiti.
Sad ću vam reći jednu istinu koju možda ne želite čuti. Hajduk neće riješiti problem domaćeg nogometa. Dinamo da sutra postane transparentan i super klub isto neće. Pitanje nogometa morat će riješiti politika. Na koji god način. Klubovi i navijači tu mogu igrati neku ulogu, odnosno obzirom na premreženost politike i nogometa, a pogotovo jedne stranke i vrha nogometa, navijači će morati igrati ulogu. Nogomet je samo nastavak društva i sustava, a taj sustav nikad nema želju da samouništi sebe. Mnogo je spremniji uništiti sve vas.
Borba traje. I trajat će.
