Marko Brkljača je, javljaju danas gotovo svi zagrebački mediji – otpisan u Dinamu. Bez imalo zluradosti i doista sa teškom količinom tuge primam tu informaciju, jer još jednom pokazuje gdje je otišao moderni nogomet, a posebno gdje je otišao moderni nogomet u Hrvata i što se događa s talentiranom djecom kad ih proguta taj monstrum.
Naime, jednom trenutku Marko Brkljača je bio proglašen velikim talentom, projektom Hajduka. Oko njega se stvara medijski hype, novinari njuše dobru priču, prostora dobivaju razni menadžeri, roditelj se javlja često, a spominju se od samog početka cijelog hypea ogromni apetiti, koji uvjeren sam, nisu potekli od dječaka s talentom.
Priča vam je poznata, momak s talentom je završio u Dinamu, iz kojeg su mu navodno obećavali brda i doline, roditelj i menadžeri su pričali o jasnom planu razvoja koji im je prezentiran, novinari su pumpali priču o uspješnom Dinamu i raspalom Hajduku, pričalo se u kuloarima i o navodnim zahvalnicama iz Međugorja za uključene u cijeli posao.
Ravno godinu dana kasnije – navodno je momak s talentom čijim je predstavnicima prezentiran jasan plan – otpisan.
I što sad? Ja se i dalje iskreno nadam da će momak s talentom nekako pronaći put nalik onome koji je prošao njegov zemljak i uzor, ali da će ga kopirati samo u nogometnom smislu, da neće imati napadaje amnezije i da će dobro zapamtiti za cijeli život da ne treba vjerovati svakome tko obećava zahvalnice, plan i program.
A realno i nažalost, vjerojatno će momak s talentom imati onakvu karijeru kakvu imaju i mnogi drugi koji su nekad donijeli krivu odluku u životu i slušali krive ljude.
Tužno, baš tužno.
