Josip Brekalo odigrao je tri susreta za Hajduk, preko 270 minuta sa sudačkim produžecima, i vrijeme je za napraviti prvu analizu njegovog utjecaja na igru momčadi. S jednom ogradom odmah u startu, tek je jedan dvoboj na terenu bio s Markom Livajom, a ta njihova koegzistencija na travnjaku će ipak biti važan element.
Koliko od toga ovisi Brekalova uloga najbolje se vidi u broju dodira protiv Belupa s jedne strane te Rudeša s druge. U uvjerljivoj pobjedi protiv Koprivničana 79 puta je dodirnuo loptu, protiv još slabijeg Rudeša to je ipak bilo na 59. S Livajom u igri očekivano manje lopti dolazi do njega. No, unatoč manjem volumenu igre, jedna stvar odmah upada u oči, Brekalo je bio čak konkretniji protiv Rudeša. Pet puta je odradio ključno dodavanje, ono nakon kojeg slijedi šut na gol. Za razliku od dvije situacije kod Rudeša (treba napomenuti da je u oba susreta upisao i po jednu asistenciju). Tu se vidi sinergijski učinak njega i Livaje, Marko mu otvara dodatni prostor, lakše je razigravati suigrače onda.
Kad se pogledaju statistike, Brekalo je zapravo odigrao tri dosta različite utakmice. Protiv Osijeka je bilo jasno da je odmah bačen u vatru faktički bez treninga s ekipom, te je bio dosta konzervativan i povučen u igri, heat map pokazuje da se najviše izabacivao uz aut liniju oko centra, kako bi pomogao u gradnji. Također, imao je nekoliko uspješnih startova, dao je popriličan obrambeni obol. Nije to neko čudo, čovjek je nastupao u Serie A, tamo je to obveza kolika god zvijezda bili.
Protiv Belupa je nekako automatizmom postao glavni igrač na terenu, vidi se da ga je bilo na sve strane i nije nikakvo čudo da je imao ogroman broj dodira s loptom. S Rudešom se pak morao adaptirati na Livajinu ulogu, tu je recimo mnogo više bio baš na lijevom krilu, ali isto tako je često nered protivniku radio baš kad bi otišao u sredinu ili na desni bok. Ono što se može zaključiti iz ovoga da je sposoban adaptirati se na potrebe ekipe, nešto što će naknadno biti izuzetno bitno, ali o tome poslije.
Ono što se okom vidi, a ne statistikama, njegova je sposobnost da prima loptu i pod pritiskom, a da se uspjeva riješiti pratnje. Jednostavno ima igrača kojima se lopta lijepi za nogu, tu se uvijek sjetim Zidanea kod kojeg je to graničilo s ezoterijom. U krajnjoj liniji, ima Hajduk i otprije takvog igrača, Livaja je taj. Sad su u sastavu dvojica takvih. I koristi to Brekalo, svjestan je toga. Obzirom da nije uigran s ekipom zapravo bi trebalo iznenaditi koliko se igra na njega, ali baš zbog svojih kvaliteta gotovo da se ne zamijeti da je zapravo tek tri tjedna s momčadi. Ima on pogrešnih dodavanja, baš zbog te neuigranosti, ali uz velik promet ovdje ide i velika zarada. Čovjek u tri susreta ima gol i dvije asistencije. To su brojke na razini Livaje.
Još jednu stvar se treba zamijetiti kad se spominje ta kriva i točna dodavanja. Iz utakmice u utakmicu poboljšava postotak točnih dodavanja. Sad je već preko 80 posto, ukoliko bi na toj poziciji zadržao takvu preciznost to bi bilo spektakularno do kraja prvenstva. Tim prije što mu dodavanja nisu alibi, asistencije i ključna dodavanja to potvrđuju, uvijek traži što može napraviti prema naprijed.
I sad dolazimo na ono što smo rekli dodatno elaborirati, tu mogućnost adaptacije. Sve je izglednije da će Ivan Perišić natrag na teren do kraja ožujka. A Perišić i Brekalo nominalno igraju istu poziciju, iako je Perišić više klasično krilo koje igra uz liniju, a Brekalo invertno s mnogo ulaska u sredinu. Ali točka na kojoj počinju igru u načelu je ista. Tu će onda na kraju biti bitna ta mogućnost adaptacije. Ovako na prvu najlakše je zaključiti kako će Brekalo na desnu stranu, pa se kroz susret i izmjenjivati s Perišićem, jer obojica zlu ne trebalo mogu pokriti i tu drugu stranu.
No, ne bi se trebalo izostaviti još jednu mogućnost, da Karoglan pređe na 4-2-3-1, gdje bi onda ovu trojicu igrali Perišić, Brekalo i Sahiti. Sva trojica imaju odgovornu defanzivnu igru, a veliki upitnik za protivnike bi onda bio tko bi zaigrao na toj centralnoj poziciji. Jer može odigrati Brekalo, a možda mnogi ne znaju, ali to je bila i Perišićeva pozicija u mladosti. No, to je nešto što će Hajdukov trener sam morati izvagati, donosi li mu Krovinović i jedan od energetskih veznjaka (Pukštas, Kalik) dovoljno balansa u veznoj liniji i defanzivnoj tranziciji.
Zaključak za kraj je da već nakon tri susreta je jasno da je Hajduk u Brekalu dobio igrača koji donosi prevagu. I koji iz susreta u susret raste, jer je sve uigraniji s ostatkom sastava. Koji jednostavno donosi rješenje više prema naprijed, gdje protivničko dupliranje Livaje sada postaje opasno po njih, jer to znači više prostora za Brekala. A pogotovo za desno krilo, tko god tamo bio.
