Legenda Dinama i bivši funkcioner Croatije, Velimir Zeko Zajec je kandidat za predsjednika Dinama. I jučer je bauljao eterom Hrvatskog radija pa se i on osvrnuo na najvažniju temu u Hrvata zadnjih tjedana, a ne mislimo pritom na Turudića;
“Nažalost, Jarni je tu ispao ne prepametan, neću ga podcjenjivati, nije mu to trebalo, neću ni grde riječi upotrebljavati, jer svatko može pogriješiti, a on je shvatio da je pogriješio. Ti si Hrvat. Kad Hajduk igra vani, ja navijam za Hajduk. Jedino ako bi igrao sa Panathinaikosom, onda bih vjerojatno navijao za Panathinaikos jer sam od njega dobio kruh. Ja ga shvaćam, malo se zaletio, zapravo puno se zaletio, nije mu to trebalo. To je hrvatski klub i ti moraš navijati za naše kaj god da je.”
Moramo priznati, jučer smo vidjeli samo naslove i vidjeli samo onaj dio u kojem Zeko kaže kako bi navijao za Panathinaikos protiv Hajduka i bilo nam je to potpuno razumljivo, nismo uopće shvatili zašto halabuka, potpuno normalno je da navija za koga hoće, a posebno za svoj klub.
A onda smo pročitali cijelu izjavu.
I što sad reći? Ukratko, ako je Jarni ispao ne prepametan, Zeko je ispao – iz autobusa, da budemo fini. I pao ravno na glavu. Razina neznanja i nerazumijevanja koju popularni Zeko pokazuje je straobalna. Ali na to se na koncu svodi cijela ova priča – što je dopušteno Dinamovcima, nije dopušteno Hajdukovcima – aksiom je to hrvatskog nogometa.
Inače, preslušali smo cijelu emisiju koju je vodila nekadašnja zvijezda HTV-a, Željka Ogresta, i u nečemu što zvuči kao razgovor one dvojice u opskurnoj birtiji pred zatvaranje koje gazda nikako da odvoji od šanka smo iz Zekinih usta čuli još jedan klasični biser o Hrvatstvu kojeg nam pokušavaju prodati već desetljećima, sve perući svoju savjest:
“U ono doba kad nisi smio reć da si Hrvat, rekao si da si Dinamovac i odmah su svi znali tko si i odakle si.”
Ta priča je na toliko razina, nećemo napisati ne baš prepametna, nego glupa i kretenska, a nadasve i najvažnije od svega – lažna i čuli smo je toliko puta da nam čini probavne smetnje. U to vrijeme “kad se nije smjelo reći da si Hrvat” je u Hrvatskoj, kako se republika službeno zvala u njoj živjelo cca 90% – Hrvata. Koji su se tako izjašnjavali u službenim dokumentima svake fele.
I dobar dio njih nije uopće bilo briga za Dinamo, vjerovali ili ne. I dobar dio njih nije navijao za jugoslavenske klubove kad su igrali u Evropi, iz navlaš istih razloga zbog kojih danas ne navijaju za hrvatske.
Ali baš kao što veliki Jugoslaveni to nisu shvaćali tada, tako veliki Hrvati (a najčešće je riječ o istim likovima; jednom na liniji – uvijek na liniji) to ne shvaćaju danas.
Ili se prave da ne shvaćaju jer im tako odgovara.
