Stvarno je bilo čudo jedno kandidata za ovu rubriku jučer, od domaćih snaga u vidu Bačića i Ćorića, preko sijaseta izjava po Bosni i Hercegovini, a potom i u bijelom svijetu. Ali, jedan glas ipak se najbolje čuo. I nepravda bi bila da ga ne dovedemo ovdje. Josip Klišmanići ipak je zaslužio ovu kategoriju danas.
Je li to baš bio milijunti putnik? Ne, nije, ali mi smo to organizirali ovako i tu je sve u redu. Meni je, iskreno, jako drago što se sve to poklopilo s premijerovim dolaskom i ne vidim u tome neku veliku priču. Pa zar smo doček milijuntog putnika trebali organizirati u nedjelju navečer, kad je stvarno dosegnuta ta brojka?
Zapitao se to šef Zračne luke Zadar, komentirajući to da je feštu za milijuntog putnika napravio tako da bude podesna za premijera. A Andrej Plenković to voli. Srednjovjekovni vlastelin u njemu, koji je sve više karakterno izražen, voli da pučanima dođe na fešte. Pa zašto mu onda pučanin Klišmanić ne bi to omogućio. Ko hebe to što milijunti putnik nije, što se nekom onako bezveze dalo poklone i nagrade. i što se nekog zakinulo.
Društvo nam je jednostavno tako da kod nas satirične stbari ne mogu uspjeti. Jer ovo što se u Zadru dogodilo zapravo je klasični satirični scenarij. Vladar dolazi u grad, ćato od grada smišlja neku feštu za njega van svih pravila.
“Šefe, nije milijunti putnik”.
“Ma koga jebe, krviti, zar ih je netko brojio jednog po jednog, milijunti je kad mi kažemo da je. I kad premijer dođe. Možemo li možda staviti da je pet milijunti, ne znam oće li premijeru milijun biti dosta?”.
“A šefe, neko će skontat da seremo. A i porezna bi možda mogla doći pitati di su pare”
“Ujmisusovo, jesam ti reka da ne spominješ tu riječ. Ništa, onda milijunti. Al onda nek bude neka ženskica, slatka, da to bude lipo pred premijerom.”
Na kraju nagradiš neku nesretnu Belgijku ni krivu ni dužnu. Satirična predstava. Samo u stvarnosti. I pitanje je sudjelujemo li u komediji ili tragediji.
