AP je jučer stao pred novinare nakon sastanka s partijskim vrhom i pričao o aktualnim temama, a prokomentirao je i najavljeni prosvjed oporbe idućeg vikenda:
“Vodili smo politiku da nitko ne ostane sam sa strane, a da štitimo zajedničke interese. Gledam prosvjed oporbe u subotu, u vezi čega ćeš prosvjedovat? U vezi nikad većih plaća, mirovina, Pelješkog mosta, LNG terminala, druge cijevi tunela Učka, koridora V.c, brze ceste do Koprivnice, Bjelovara, Virovitice… Hoće li možda prosvjedovati zbog novca za obnovu Zagreba?“
Mi bi ovdje iz dalmatinske perspektive mogli primijetiti da splitska zaobilaznica nije ni na mapi, da ceste do Omiša ili željeznica do Trogira postaje već lagana sprdnja, da je solinska širina kao najprometnija točka u državi zakopana u ladicama, da se državna inspekcija sprda sa Splićanima oko onečišćenja iz Sjeverne luke i vranjičkog bazena, da se navijače Hajduka i dalje šikanira na svakom gostovanju i tretira kao građane drugog reda, ali to smo samo mi splitski grintavci, poznati i kao kmečavci s juga.
Prosvjed je, koliko smo mi shvatili – zbog porobljavanja institucija od strane jedne partije, koja odabire poslušnike bez ikakvog kriterija na najvažnije pozicije u zemlji, ali AP to ne spominje.
Pažljivo bira čime će se pohvaliti, ali neće spomenuti da kaskamo baš u svemu za usporedivim zemljama, da nam je standard među najgorima, inflacija među najvećima, cijene hrane i stanovanja sve više, a plaće još uvijek niti blizu potrebne razine za njih.
Ukratko, AP i dalje gudi svoje, ali taj odmak od stvarnosti je već poprilično za zabrinuti se.
