Kako su ovih dana Andrej i Zoran praktično zagrljeni obilazili fešte po Dalmaciji ostali smo uskraćeni za njihove bisere, iako su pokušavali, posebno premijer uputiti poneku otrovnu strelicu, ali ne možeš čovjeka doživjeti ozbiljno kad vidiš da su mu misli na janjetini.
Uglavnom, zahvaljujući tome da smo u zemlji ovog vikenda imali ozbiljne probleme s poplavama i nevremenom, a i dva ozbiljna slavlja, političari su se izmakli sa scene i prepustili stvar drugima, pa smo mi odlučili tjedan još jednom početi u vedrijem tonu.
Izjava je još od petka, a kako smo na Trafici spajali praznike i nedjelje kao najgori neradnici, na red za objavu je došla jutros:
Ja sam svoju veliku životnu želju ostvario, ne može svatko reći da je igrao za Hajduk, a pogotovo to mnogo znači za mene koji sam od malih nogu vezan za klub. Već u prvom službenom nastupu protiv Gorice sam ostvario svoj san i to mi više nitko ne može uzeti.
Autor izjave je Lukas Grgić, sad već bivši igrač Hajduka, tip igrača koji je baš svakom navijaču drag, jer taj – kako najstarija sportskonovinarska floskuletina kaže – ostavlja srce na terenu bez obzira igra li protiv Dinama, Solina ili Reala.
Izjavom je pokazao koliko je svjestan veličine kluba, a njegov odlazak je još jedan pokazatelj koliko ovaj Hajduk zapravo napreduje – od momčadi u kojoj je Lukas Grgić bio sasvim ozbiljno pojačanje, u manje od dvije godine je postao igrač za rotaciju, a nije stvar u tome da je on postao lošiji igrač, nego je jednostavno – Hajduk postao bolji.
I za kraj – nije nevažno spomenuti još jedan detalj – ako se uzme u obzir odšteta koja je za njega plaćena pri dolasku, pa ona na odlasku i kad se zbroje njegove plaće – Hajduk je na njemu još i zaradio. Ili barem nije izgubio, što je još jedan veliki napredak za klub.
Sretno, Lukas, i nadamo se da će ti se želja ispuniti, pa da se vidimo tamo u kasno proljeće na onoj proslavi koju si spomenuo.
