Izborni dan je završen, prošla je i noć prebrojavanja glasova, preko 99 posto mjesta je obrađeno, a konačni zaključak je da imamo zadržavanje statusa quo. HDZ je na 61 mandatu, možda može pasti na 60, to je tek pet ili šest manje nego je dobio na covid izborima 2020. godine. SDP s koalicijom je dobio jedan više nego tada, sad je na 42, a najveći pomak su zabilježili su Most i Možemo koji su na 11 odnosno 10 mandata.
Iako je relativni dojam sinoć bio kako je Hrvatska skrenula u desno, rezultati to zapravo ne govore. HDZ ima manje mandata, i Domovinski pokret je tri manje dobio i sad je na 14 mandata u Saboru. Lijeviji dio sa SDP i Možemo je pak narastao za četiri glasa. No, što ove sirove brojke, dobijene od 2,2 milijuna glasača, zapravo znače?
Znače da je ovo sad bio preludij, a prava politika slijedi sad, kako je jedan moj kolega rekao, sada ide cjenkanje. Iako je u konačnici jednostavno, ako Domovinski pokret odluči progutati svoje obećanje da neće s HDZ-om, a pogotovo SDSS-om u koaliciju, HDZ bi s ove tri opcije složio lagano vlast koja bi imala osamdesetak poslanika na Markovu trgu. To bi u konačnici vjerojatno značilo raspad DP-a na prvom ozbiljnom ideološkom pitanju. HDZ zbog svoje slike u Europi mora držati neke nivoe na tim pitanjima, primjerice na Istanbulskoj konvenciji, a DP bi se tu morao raspasti na oportuniste i idealiste, vjerojatno izgubiti dobra dio izborne baze i imati sudbinu brojnih stranaka koje su ulazile u koaliciju s HDZ-om, primjerice HNS.
HDZ-u je otežavajuća okolnost da svi ostali izabrani u Sabor, čak i kad se oduzme čitav DP, mogu imati 76 potrebnih ruku. Bila bi to poprilično nategnuta vladavina, vjerojatno dosta disfunkcionalna jer bi se istovremeno trebali zadovoljiti ideološki pogledi i Možemo i Mosta, zapravo bi se radilo o dosta disfunkcionalnoj vladi okupljenoj samo na platformi bacanja HDZ-a u opoziciju. No, dosta je važno da se može i zato je za očekivati da HDZ žurno uđe u razgovore s DP-om. Koji pak onda zna da može izvući visoku cijenu za svoje ruke.
E, ovo gore je bio politički pregled rezultata. A sad realpolitički. Iz empirijskog iskustva da se zaključiti da HDZ može ići i na djelove stranaka, doslovno pojedince prikupljati u svoj tabor. Prikupiti očekivane manjince, Milorad Pupovac je uvijek spreman na vladajuću koaliciju, pogotovo kad njegova tri mandata imaju ovoliku težinu, to je 69, a onda mu treba samo još sedam ljudi. Neki rukavac Rijeke pravde usisati, možda još koga iz Mosta ili Domovinskog pokreta, tko im ne bi radio ideološke probleme, i bili bi na potrebnom broju. Jasno, ne bi im bilo idealno, te koalicije na 76 glasova obično znače da svaka dobijena ruka košta dosta i može se postaviti u poluucjenjivački položaj. Ali koliko god bilo turbulentno, HDZ je kroz godine pokazao da zna broditi na tim načelima.
Posljednja moguća opcija su novi izbori. Zanimljivo je da su posljednja opcija, a s druge strane kad bi se svi držali onog što su u kampanji govorili, bila bi prva. Jer ne postoji opcija osim one “svi osim HDZ-a i DP-a“, a u kojoj ne bi bile stranke koje su tvrdile da jedna s drugom neće. Poučeni prijašnjim iskustvima, ovakva situacija ipak je najmanje očekivana.
